Sumnjam. Da i ne. Možda. Ne znam koliko. A što ako je sve varka, smo pusta tlapnja? Takva je i ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Zaručnička i prijateljska. Je i nije, piše Katolički tjednik.

Nekada ostajemo začuđeni da nas netko stvarno voli bez nama poznatoga razloga i bez ikakvih zasluga. Najčešće mislimo da nas netko voli jer mi njega volimo i jer mu činimo i želimo dobro. A ne mora biti tako. Zašto nas netko ne bi volio jer on to osjeća i želi i misli? Obično se zatvaramo kada se susrećemo s ljubavlju od ljudi od kojih to ne očekujemo. Mislim da je to stoga što nam se teško naviknuti na bezinteresnu ljubav. Sumnjamo u takvu ljubav premda ćutimo da bi svaka trebala biti takva.

Najčešće mislimo da nas netko voli jer mi njega volimo i jer mu činimo i želimo dobro. A ne mora biti tako.

Jedan od razloga zašto ne prihvaćamo nečiju velikodušnost i dobrotu može biti što mi sami nismo takvi. Vole me samo oni oko kojih se ja trudim. Znači, ljubav je samo zasluga i ništa više od toga. Posebno ako je trajnija. Ili, ja sam velikodušan i spreman na bezinteresnu ljubav, ali drugi to nisu. Oni u svemu traže interes, pa me sigurno zbog nekoga interesa vole. Imajući takvo mišljenje o ljudima oko sebe, u svemu smo oprezni.

Oni u svemu traže interes, pa me sigurno zbog nekoga interesa vole. Imajući takvo mišljenje o ljudima oko sebe, u svemu smo oprezni.

Okružen sam mnogim ljubavima, lijepim, dobrim, srdačnim, a ne uživam u njima. Očito da sa mnom nešto nije u redu. Očito da živim u svijetu zasluga i plaćanja i da nisam upoznao Veliku ljubav. Nisam upoznao Kristovu ljubav. Ono koja se razlila po Golgoti i dopire do svih ljudi, a u kojoj nema kapi zahtjeva. O, kada bih nju duboko doživio, sigurno bih se lakše otvarao onim običnim, svakodnevnim, ljubavima ljudi koji me okružuju i jednostavno vole. Sigurno ni oni sami ne znaju zašto sam im drag i zašto su mi uvijek raspoloženi činiti dobro, ali to je tako. U pozadini mora da je Velika ljubav. Kristova. Ona koja sve prožima. Ona koja teče u svakoj kapi iskrene, bezuvjetne ljubavi.

O, pusti se ljubavi drugih bez straha od imperativa uzvraćanja. O, pusti se jer je ljubav dobra, nadahnjujuća, zanosna, vesela, poticajna… O, pusti se i uživaj. Zašto se mučiš i kalkuliraš? O, vidi u toj ljubavi onu Božju, Kristovu, onu Duha Svetoga koji se ulijeva u duše i kroz njih razlijeva. Mogu biti zao, slab, prepreden i sebičan, a ipak voljen. Voljen od Oca i braće. O, kad bih se mogao pustiti! O, kada bih mogao dopustiti sebi da živim od tuđe ljubavi!