„Ja sam pastir dobri“, kaže Isus. To biti „pastir dobri“ slika je kojom Isus želi opisati samoga sebe, ali i ponuditi uzor nama kršćanima. Tri su značajke dobrog pastira s kojima nas upoznaje današnji evanđeoski ulomak.

Dobri pastir je ponajprije onaj tko polaže svoj život za ovce. Da bi objasnio što to znači Isus opisuje onoga tko sliči pastiru, ali to nije, a to je najamnik. I pastir i najamnik pasu ovce, ali najamniku, za razliku od pastira, nije do ovaca nego do plaće. Najamnik nije spreman umrijeti za ovce. On bježi od opasnosti. Pastir se, naprotiv, suočava s opasnošću i, ako treba, umire da bi ovce mogle živjeti. Njemu je više stalo do ovaca nego do sebe samoga. Zato je pastir. I ne bilo koji pastir. On je dobri pastir.

Dobri pastir je onaj tko poznaje ovce. I ovce poznaju njega. Ne radi se ovdje o poznavanju pameću, nego o poznavanju srcem. To je poznavanje koje se ne očituje u poznavanju imena, prepoznavanju na ulici, nego u istinskoj povezanosti u ljubavi između pastira i njegovih ovaca. I obrnuto. Pastir je onaj tko ljubi. A onaj tko ljubi, on najbolje poznaje one koje ljubi. I njega oni najbolje poznaju. I prepoznaju kao svoga pastira.

Treća značajka dobrog pastira je sloboda. Pastir dobri ništa ne čini zato što mora. On sve čini zato što hoće. I ne motivira ga interes, nego ljubav. On svojim ovcama slobodno daruje svoje vrijeme, svoje sposobnosti, svoj života… To je služenje u ljubavi do dara života. Najamnik ne vrši svoj posao slobodno. On je prisiljen, bilo potrebom, bilo osobnim interesom. Pastir to čini posve slobodno. Njegov interes je interes ovaca. Zato daje život, ali ga i ponovo uzima i obilato daruje. Logika je ovo pšeničnog zrna o kojemu Isus progovara na drugom mjestu, a koje samo ako umre donosi obilat rod. Ako li ne umre, ostaje samo.

U biti, sve tri značajke dobrog pastira kojima nam se Isus danas predstavio kao dobri pastir i koje je nama ponudio kao model kako biti dobri pastiri, međusobno su povezane. I samo ako postoje sve tri zajedno, možemo govoriti o dobrom pastiru. U protivnom, riječ je o najamniku.

U Isusovom predstavljanju sebe kao dobrog pastira nalazi se i navještaj vazmenog otajstva njegove muke, smrti i uskrsnuća koje ovih dana slavimo, a koje Petar u današnjem ulomku iz Djela apostolskih tako snažno propovijeda govoreći, i sam sada kao dobar pastir kojemu je stalo do ovaca, da „nema ni u kom drugom spasenja“ osim u njemu.

To će se spasenje konačno na nama očitovati u onome „bit … njemu slični“ o kojemu je progovorio sv. Ivan u ulomku koji nam je ponuđen kao drugo čitanje. No da bismo mogli konačno „bit … njemu slični“, trebamo mu biti slični i već sada i ovdje. Način je da i mi budemo dobri pastiri kao što je on.

Slika dobrog pastira, kao poziv i poslanje, u Crkvi se najčešće primjenjuje na svećeničku službu. Zato je ova nedjelja, koju zovemo nedjelja Dobrog pastira, povezana s molitvom za duhovna zvanja. Poziv i poslanje biti dobri pastiri ne ograničava se, međutim, samo na nas koji smo pozvani u svećeničku službu. To je poziv i poslanje koji počiva na sakramentu krštenja i u kojemu se stoga mogu i trebaju prepoznati i svi kršćani. Isus, Dobri pastir, svakoga od nas, iako na različite načine, poziva da u odnosu na druge ljude, budemo dobri pastiri u Crkvi i u društvu. Poziv biti dobri pastiri, poziv je poput Isusa, Dobrog pastira, staviti svoj život u službu drugih, žrtvujući se, slobodno i u ljubavi, za sve one kojima nas Bog šalje.