Molitva Jordana Saskog sv. Dominiku iste je vrste kao molitve sv. Benediktu što su ih sastavili monasi u 11. i 12. stoljeću. Rađa se iz velikog divljenja i osobite pobožnosti koju je, kako pokazuje Knjižica o počecima Reda propovjednika (Libellus), Jordan nosio u duši prema sv. o. Dominiku.

Njegov je lik u sljedećem tekstu ocrtan s velikom ljubavlju, i to onom književnom vrstom koja podsjeća na “Tebe Boga hvalimo”. U posljednjim redcima Jordan, pridružujući svu braću svojoj prošnji, prelazi u molitvi od “ja” na “mi”.

Molitva svetom Dominiku, ocu našemu

Presveti Božji svećeniče, blagotvorni ispovjedniče, izvrsni propovjedniče, preblaženi oče Dominiče, mužu od Boga izabrani, i iznad svih u svoje doba Bogu ugodni i ljubljeni zbog života, slavnog poučavanjem i čudesima!

Radujemo se što te imamo pred Gospodinom Bogom našim kao osobitog odvjetnika. Tebe, koga među ostalim svecima i izabranicima Božjim žarkom pobožnošću častim, iz dubine srca zazivam u ovoj bijednoj dolini.

I.

Pomozi, molim te, preljubezni oče, pomozi, preblagi oče, mojoj grešnoj duši, koja je bez kreposti i milosti, opterećena mnoštvom nevoljā te manā i grijehā.

Pomozi nevoljnoj i nesretnoj duši, o blažena i blagoslovljena dušo muža Božjega, kojega je tolikim blagoslovom obdarila milost Božja da te ne samo uzvisi u blaženi pokoj, u mirno boravište, u nebesku slavu, nego i da tvoj hvalevrijedni život i druge bezbrojne duše u isto blaženstvo privuče, nježna opomena potakne, ljupka nauka pouči, a gorljivo propovijedanje izazove.

Ti si svoje tijelo poklonio Bogu kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu!

Pomozi, dakle, blaženi Dominiče, i prikloni dobrohotno uho svoje na glas moje pobožne prošnje. Tebi se utječe siromašna i uboga duša moja i pred tobom se prostire. Koliko ponizno može, pokušava se, slabašna, tebi predstaviti, koliko je, iznemogla, još u snazi, nastoji tebi vapiti, da se svojim moćnim zaslugama i pobožnim prošnjama udostojiš oživiti je i ozdraviti i darom svoga blagoslova obilno ispuniti.

Znam, naime, znam dobro i siguran sam da možeš, i uzdam se zbog tvoje velike ljubavi da hoćeš. Nadam se zaista, zbog prisnog tvoga druženja s preljubljenim i među tisućama izabranim Isusom Kristom, da ti neće ništa zanijekati, nego ćeš kod toga Gospodina i svoga prijatelja postići što god budeš htio. Što će svome ljubljenome moći zanijekati Ljubljeni!

II.

Ti si u cvijetu mladosti posvetio svoje djevičanstvo krasnom Zaručniku djevica. Ti si svoju dušu, umivenu u svetom vrelu i obogaćenu Duhom Svetim, kao zaručnicu predao prečistom Ljubitelju djevica.

Ti si svoje tijelo poklonio Bogu kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu. Ti si, poučen božanskom naukom, cijelog sebe predao Bogu. Ti si, već prije uvježban u redovničkom življenju, dao poleta svome srcu.

Ti si, rastući iz kreposti u krepost, iz dobra uvijek napredovao k boljem. Ti si naposljetku, zaputivši se putem savršenstva i ostavivši sve, gol slijedeći golog Krista, radije izabrao da se obogatiš na nebesima.

S tolikom si revnošću želio spasenje ljudskoga roda!

Ti si, odlučno se odričući samog sebe i hrabro noseći svoj križ, nastojao slijediti stope našega Spasitelja i istinitog vođe. Ti si, ražaren revnošću za Boga i nebeskom vatrom zbog svoje goleme ljubavi, i silnim žarom duha, i zavjetom trajnog siromaštva, sebe samoga potpuno posvetio apostolskoj ustanovi i evanđeoskom propovijedanju, i za to si djelo, po višnjoj odluci Providnosti, osnovao Red braće propovjednika.

Ti si po krugu zemaljskom svojim slavnim zaslugama i primjerima prosvijetlio svetu Crkvu. Ti si, oslobodivši se spona tjelesnih, uzašao, uznesen, u nebeske dvore. Ti si, sad već urešen najizvrsnijom odjećom, pristupio Gospodinu kao naš odvjetnik.

Tebe, dakle, molim, pomozi meni i našim dragima, i cjelokupnom svećenstvu i narodu te Bogu posvećenom ženskom svijetu, jer si s tolikom revnošću želio spasenje ljudskoga roda.

III.

Ti, koji si, poslije blažene Kraljice djevica, moja slatka nada i utjeha, ti, koji si moje osobito utočište, pohiti mi milostivo u pomoć. Tebi, tebi se jedinom utječem, samo tebi se usuđujem pristupiti, pred tvojim se nogama prostirem.

Tebe kao zaštitnika ponizno zazivam, tebi vapijem i tebi se pobožno preporučujem. Ti se milostivo udostoj primiti me i čuvati, štititi i pomagati, da, uz posredovanje tvoje blagonaklonosti, zaslužim ponovno primiti žuđenu Božju milost, naći njegovo milosrđe te isprositi lijekove za spasenje u sadašnjem i budućem životu.

I budi nam pravi Dominik, neumoran čuvar Gospodnjega stada!

Da, da, najbolji učitelju, molim da tako bude, slavni vođo, blagotvorni oče, blaženi Dominiče. Tako mi, molim, u svemu pomozi. I budi nam pravi Dominik, Gospodinov čovjek, neumoran čuvar Gospodnjega stada.

Čuvaj nas uvijek i upravljaj, i nas sebi povjerene popravljaj, i nas popravljene preporučuj. S radošću nas nakon ovog progona predstavi blagoslovljenom Gospodinu i tvom Ljubljenome, svevišnjemu Sinu Božjemu, Isusu Kristu, Spasitelju našemu, kojemu nek je čast, hvala i slava, skupa sa slavnom Djevicom Marijom i čitavim zborom nebesnika u vjekovječne vijeke vjekova. Amen.

(ASOP 18, 1927-28, str. 564-568) / Izvor: Samostan i župa bl. Augustina Kažotića, Zagreb