Sveta Faustina Kowalska je poput brojnih svetaca u svim svojim velikim potrebama za pomoć molila snagu Duha Svetoga. I ona je – poput prvih apostola i Blažene Djevice Marije, koji su u Dvorani Posljednje večere čekali obećanog Branitelja – iskazivala dužno poštovanje i slavu Duhu Svetom, zazivala Ga u pomoć prije svog djelovanja, prije svake svoje odluke, prije svake molitve, piše Božje milosrđe.

Potvrdu za to nalazimo i u njezinu Dnevniku na više mjesta:

“U jednom trenutku dok sam molila devetnicu Duhu Svetomu za ispovjednika – Gospodin mi je rekao….” (Dn 269); “To se zbilo u posljednji dan devetnice koju sam izmolila u čast Duhu Svetomu. Nakon tog ozdravljenja iznenada sam bila sjedinjena s Gospodinom Isusom na čisto duhovan način. Isus mi je ulio sigurnost i potvrdio svoje želje.” (Dn 1090);”Započela sam devetnicu Duhu Svetomu i čekala odgovor majke poglavarice…” (Dn 1752)

Stoga s Blaženom Djevicom Marijom, Majkom Crkve, sa svim Anđelima i svetima, sa svetcima Milosrđa: sv. Ivanom Pavlom II., sv. Faustinom i bl. Alojzijem Stepincem započnimo u petak, 19. svibnja, molitvu devetnice Duhu Svetomu na nakane Svete Crkve i na vlastite nakane, napose za milost darova Duha Svetoga: mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega.

U nastavku je molitva devetnice prema sv. Alfonsu Mariji Liguoriju (izvor: Pobožnost Duhu Svetomu, Apostolski centar Sav Tvoj, Zagreb 2001.).

Alfons Marija Liguori – Devetnica Duhu Svetomu

Devetnica u slavu Duha Svetoga je među svima važnija, jer ona je prva održana od svetih Apostola i Blažene Djevice Marije u blagavaonici Posljednje večere i obdarena je povlasticama i darovima Duha Svetoga, koje nam je sam Isus Krist, po svojoj Muci, zaslužio. To nam je govorio i sam Isus, kada je učenicima rekao, da nam ne bi mogao poslati Duha Svetoga kad ne bi umro: „Bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.” (Iv 16,7) Znamo dobro po vjeri, da je Duh Sveti ljubav između Vječnoga Oca i Njegova Sina i zbog toga je to dar ljubavi, koji Gospodin daje našim dušama, a koji je najveći od svih darova i osobito se dopada Duhu Svetome. O tome govori i sv. Pavao u svojoj poslanici: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!” (Rim 5,5 ) Prema tome u redu je, da u ovoj devetnici prije svega promatramao velike vrline božanske ljubavi, da dobijemo želju da ju postignemo i da nastojimo pobožnim djelima, osobito molitvom, biti njezini dionici, jer ju je Bog obećao onome, koji Ga za nju moli: „Otac vaš s neba obdarit će Duhom Svetim one koji ga zaištu!” (Lk 11,13)

Uvod u svaki dan devetnice:

O DOĐI, STVORČE DUŠE SVET

O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

PRVI DAN – Ljubav je oganj, koji gori!

U Starom zavjetu Bog je naredio da na njegovom oltaru neprestano gori oganj: „Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.” (Lev 6,6)

Sv. Grgur je rekao, da su Božji oltari naša srca, gdje On hoće da uvijek gori vatra Njegove ljubavi. I zato se Vječni Otac nije zadovoljio time što nam je dao Isusa Krista, Sina svoga, da nas po svojoj smrti spasi, već nam je htio darovati Duha Svetoga, da stanuje u našim dušama, te da ih uvijek drži zapaljenim ljubavlju. I sam Isus je govorio, da je upravo došao na zemlju da zapali naša srca tim svetim ognjem i da ništa drugo ne želi, nego da vidi kako taj oganj gori: „Oganj dođoh baciti na zemlju, i šta hoću, nego da se zapali!” (Lk 12,49) Ali On, zaboravivši na uvrede i nezahvalnosti primljene od ljudi na zemlji, uzašavši na Nebo posla nam Duha Svetoga. O, preljubezni Otkupitelju, zar nas Ti uvijek toliko ljubiš; kako u svojim mukama, tako i u svojoj Slavi? I zato se Duh Sveti htio u blagavaonici pojaviti u liku plamenih jezika: „I pokažu im se kao neki ognjeni razdjeljeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih.” (Dj 2,3)

Prema tome sveta Crkva nam nalaže moliti:
„Molimo Te, Gospodine, da nas Duh Sveti zapali onim ognjem, koji je gospodin Isus Krist bacio na zemlju i htio da se žestoko rasplamsa.” To je bio onaj oganj, koji je zapalio svece, te su za Boga činili velike stvari, ljubili neprijatelje, željeli biti prezirani, lišili se svih zemaljskih dobara i s veseljem su prigrlili muke i smrt. Ljubav ne zna biti lijena i nikada ne kaže: „Dosta je!”. Duša, koja ljubi Boga, želi činiti sve, samo da mu omili i da zadobije njegovu ljubav. Taj oganj se rasplamsava u razmatrajućoj molitvi: „U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj.” (Ps 39,4) Ako, dakle, želimo gorjeti ljubavlju prema Bogu, obljubimo molitvu; molitva je ona blažena peć, u kojoj gori ta božanska ljubav.

Bože moj, do sada nisam učinio ništa za Tebe, koji si tako velike stvari učinio za mene. Moja te hladnoća tjera na to, da me odbaciš od sebe! Duše Sveti, zagrij što je hladno, oslobodi me od ove moje hladnoće i zapali u meni veliku želju da Ti omilim. Ja se sada odričem svake svoje želje i htio bih prije umrijeti, nego li Ti se i najmanje zamjeriti. Ti si se prikazao u liku plamenih jezika, a ja Ti prikazujem svoj jezik, da Te više ne vrijeđa. O, Bože, Ti si mi jezik dao da Te njime hvalim, a ja sam se njime služio da Te vrijeđam i na to druge navodio. Iz svega srca žalim zbog toga. Po ljubavi Isusa Krista, koji Te je toliko proslavio svojim jezikom, učini, da Te i ja odsada poštujem, neprestano Te hvaleći, zazivajući Te često u pomoć i govoreći o tvojoj dobroti i neizmjernoj ljubavi, koju zaslužuješ. Ljubim Te, moje najveće dobro, ljubim Te, Bože ljubavi! O, Marijo, Ti si Zaručnica predragoga Duha Svetoga; isprosi mi Ti ovaj sveti oganj.

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

DRUGI DAN – Ljubav je svjetlo koje rasvjetljuje!

Jedna od najvećih šteta, koju nam je prouzročio Adamov grijeh je ta da nam je potamnio um po strasti koja zasjenjuje razum. Sirote li duše, kojoj strast zapovijeda! Strast je veo, koprena, koja nam ne dopušta vidjeti istinu. Kako će bježati pred zlom onaj, koji zlo ne poznaje? Što više rastu naši grijesi, to više raste tmina. No, Duh Sveti, koji se zove Preblaženo svjetlo, jest onaj, koji ne samo da zapaljuje srca da ljube, već raspršuje tminu i čini da spoznamo taštinu zemaljskih dobara, cijenu dobara vječnih, važnost spasa, vrednotu milosti, Božju dobrotu i beskrajnu ljubav, koju zaslužuje, i ljubav neizmjernu, koju ima za nas. „Tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božjega.” (Kor 2,14)
Čovjek zaprljan zemaljskim nasladama slabo razumije te istine i zato, nesretnik, ljubi ono što bi morao mrziti, a mrzi ono što bi morao ljubiti.

Sv. Marija Magdalena vapila je: „O, ljubavi nepoznavane, o, ljubavi neljubljene!”

Sv. Terezija je govorila da Boga ne ljube, jer Ga ne poznaju. Zato su sveci od Boga uvijek molili svjetlo: „Pošalji svjetlo, rasvijetli tmine moje! Otvori oči moje!” Bez svijetla ne možemo izbjeći propasti, niti možemo naći Boga.

O, sveti i Božanski Duše, ja vjerujem da si Ti pravi Bog i to isti jedini Bog s Ocem i Sinom. Ja ti se klanjam i priznajem te za darovatelja svega svjetla, kojim si mi dao da spoznam zlo, koje sam učinio uvrijedivši Te i dužnosti koju imam, da Te ljubim. Hvala Ti za sve to i kajem se iz svega srca što sam Te uvrijedio. Zaslužio sam da me ostaviš u mojim tminama, ali vidim da me još nisi ostavio. Duše vječni, i nadalje me rasvjetljuj i daj mi da još više spoznam Tvoju neizmjernu dobrotu. Udijeli mi jakost da Te od sada ljubim svim srcem svojim. Daj mi milosti da osim Tebe ništa drugo ne ljubim. To te molim po zaslugama Isusa Krista.

Ljubim Te, najveće moje dobro, ljubim Te više nego samoga sebe. Želim biti sav Tvoj, primi me i ne dozvoli da se ikada više od Tebe rastavim. O, Marijo Majko Božja, budi mi svojim zagovorom uvijek u pomoći.

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

TREĆI DAN – Ljubav je voda koja zasićuje!

Ljubav se također zove „živo vrelo”: živi vrutak, oganj, ljubav. Naš Otkupitelj je rekao Samarijanki: „A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada.” (Iv 4,14)

Ljubav je voda koja zasićuje! Tko ljubi Boga svim srcem, ne traži i ne želi ništa više, jer u Bogu nalazi svako dobro. Zato, zadovoljan Bogom, uvijek veselo govori: „Bog moj i sve moje!” Bože moj, Ti si sve moje dobro. Zato se Bog žali na tolike duše koje traže nevoljne i kratkotrajne naslade od stvorova, a ostavljaju Njega, neizmjerno Dobro i Vrelo svakog veselja: „Mene ostaviše, Izvor vode žive, te iskopaše si studence, studence ispucane što vode držati ne mogu.” (Jr 2,13) Ali, Bog koji nas ljubi, želi da budemo zadovoljni, vapi i svima naviješta: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni!” (Iv 7,37) Tko želi biti blažen, neka dođe k meni i ja ću ga učiniti blaženim i u ovom i u drugom životu: „Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’” (Iv 7,38)

Dakle, onaj tko vjeruje i ljubi Isusa Krista bit će obdaren tolikom milošću, da će iz njegova srca, tj. iz volje, koja je kao utroba duše, poteći mnogo izvora svetih kreposti, koje mu neće služiti samo da sačuva svoj život, već i da dade život drugima. A ta voda je upravo Duh Sveti, ljubav osobna, koju je Isus Krist obećao poslati s neba nakon svoga uzašašća: „To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh, jer Isus još nije bio proslavljen.” (Iv 7,39) Ključ, koji otvara prolaze te blažene vode je molitva kojom postižemo svako dobro uslijed obećanja: tražite i dobit ćete! Mi smo slijepi, siromašni i slabi, ali molitva nam daje svjetlo, jakost i obilate milosti. S molitvom se sve postiže. Tko moli, prima što god želi! Bog nam daje svoje milosti, ali hoće da ga za njih molimo.

Gospodine, daj mi tu vodu! Isuse moj, molim Te sa Samarijankom, daj mi tu vodu Tvoje ljubavi, neka učini da zaboravim na zemaljsko, i da živim jedino za Tebe, koji si neizmjerno ljubezni. Natopi što je suho! Duša moja je suha zemlja, koja ne rađa ništa osim grmlja i trnja; Ti joj udahni milost, da urodi plodom slave za Tebe, prije negoli otiđe s ovoga svijeta.

O, Izvore žive vode, o najveće dobro, koliko puta sam Te ostavio zbog blata ove zemlje koje me udaljilo od Tvoje ljubavi! O, da sam umro, a da Te nisam uvrijedio! Od sada neću ništa tražiti osim Tebe, Bože moj! Budi mi u pomoći i daj mi da Ti budem vjeran. Marijo, nado moja, drži me uvijek pod svojim plaštem.

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

ČETVRTI DAN – Ljubav je rosa koja oplođuje!

Upravo tako hoće sveta Crkva da molimo: Izljev Duha Svetoga neka očisti naša srca i oplodi nutarnjim škropljenjem svoje rose. Ljubav oplođuje svoje želje, svete odluke i sveta djela duša; to je cvijet i plod Duha Svetoga. Ljubav se naziva rosa, jer ublažuje želju zlih požuda i napasti. Zbog toga se Duh Sveti naziva „lahorom u vrućini”. Ta rosa silazi u naša srca za vrijeme molitve. Dovoljno je nekoliko minuta moliti, da se utiša svaka strast mržnje ili neuredne ljubavi, ma kako ona žestoka bila.

„Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.” (Pj 2,4) Sveto razmišljanje je upravo ta odaja u kojoj se uređuje ljubav, koja ljubi bližnjega kao sama sebe, a Boga iznad svega. Tko ljubi Boga, ljubi molitvu, a tko ne ljubi molitvu, nemoguće je pobjediti strasti.

O, Sveti i Božanski Duše, neću više živjeti sebi; dane života, koji mi još preostaju, želim provesti ljubeći Tebe i nastojeći Ti omiljeti. Zato Te molim, da mi udijeliš dar molitve. Dođi u moje srce i nauči me pravilno moliti. Daj mi jakost, da ne zapustim zbog nemara molitvu u vrijeme duhovne suše, i daj mi milost da uvijek molim i to one molitve koje su Tvome Srcu najmilije. Ja sam se po svojim grijesima već bio izgubio, ali vidim da me Ti želiš spasiti i posvetiti tolikom nježnom ljubavlju, koju mi iskazuješ. I ja želim biti svet, da Ti omilim i da sve više ljubim Tvoju neizmjernu dobrotu. Ljubim Te, moje najveće dobro, moje sve, i jer Te ljubim, sav se tebi predajem. O, Marijo, nado moja, štiti me i brani.

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

PETI DAN – Ljubav je mirovanje koje okrepljuje!

Ljubav se naziva „umornima odmore” i „žalosnima utjeha”! Ljubav je mirovanje koje okrepljuje, jer glavni zadatak ljubavi je sjediniti volju ljubitelja sa Voljom Ljubljenoga. Duši, koja ljubi Boga, u svakoj kušnji koju podnosi, u svakoj boli koju trpi, u svakom gubitku što joj se dogodi, dovoljno je protumačiti, kako je to volja Ljubljenoga. Samo u riječi: „I mir Božji, koji je iznad svakog razuma, čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.” (Fil 4,7)

Sv. Marija Magdalena Pacijska kada bi samo čula riječ „Volja Božja”, osjetila je da se napunja radošću. U ovom životu svatko treba nositi svoj križ. Sv. Terezija je rekla da je križ težak samo za onoga koji ga vuče, a ne za onoga koji ga zagrli. Tako Gospodin zna dobro raniti i izliječiti: “On ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacjeljuje rukom.” (Job 5,18)

Svojom slatkom pomašću, Duh Sveti čini slatkima sve naše rane i muke. Da, Gospodine, jer se Tebi tako svidjelo. U svim nezgodama, koje nam se dogode, moramo govoriti: „Neka bude tako, Gospodine, jer se tako tebi svidjelo!” A kad nas uhvati strah pred vremenitim zlom, koje nam se može dogoditi, recimo: “Učini Ti, moj Bože, što god želiš; sve već sada prihvaćam. I zato je vrlo dobro, kako je sv. Terezija činila, da se preko dana često prikažemo Bogu.

Ah, moj Bože, koliko sam se puta, da učinim svoju volju, suprostavio tvojoj Volji i prezreo je? Kajem se zbog toga više nego zbog ičega drugoga. Gospodine, od sada ću Te ljubiti svim srcem svojim. Govori, Gospodine, sluga Tvoj sluša! Reci mi što želiš od mene i ja ću sve učiniti. Tvoja Volja bit će uvijek jedina moja želja, jedina moja ljubav.

O, Duše Sveti, pomozi mojoj slabosti! Ti si sama dobrota. Kako mogu ljubiti išta drugo, osim Tebe? Svojom nježnom ljubavi, prigrli k sebi sve moje osjećaje. Ostavljam sve, kako bih se samo Tebi predao. Primi me i pomaži me. O, Majko moja, Marijo, u Tebe se uzdam!

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

ŠESTI DAN – Ljubav je krepost koja daje jakost!

„Jer ljubav je jaka kao smrt!” (Pj 8,6) Kao što nema snage koja bi se mogla oduprijeti smrti, tako za dušu koja ljubi, nema teškoće koju ljubav ne bi prevladala. Kada se radi o tome da se omili ljubljenomu, ljubav prevladava sve: gubitak, prezire, muke. Ništa nije tako teško da oganj ljubavi ne bi mogao to prevladati. To je najsigurniji znak, po kojem se raspoznaje da li je duša, koja istinski ljubi Boga, vjerna u ljubavi – kako u sreći tako i u protivštinama. Sv. Franjo Saleški je govorio da je Bog tako blag kad nas tješi, kao što je blag kad nas bičuje, jer sve čini iz ljubavi. Što nas u ovome životu više bičuje, to nas više ljubi.

Sv. Ivan Krizostom je sretnijim smatrao sv. Pavla u okovima, nego kad je bio uznesen u treće Nebo. Zato su se sveti mučenici usred muka veselili i zahvaljivali Gospodinu za milost što im je dao da trpe za Njegovu ljubav. A drugi su sveci, kad nije bilo okrutnika da ih muče, postali sami svoji okrutnici, namećući si razne pokore, samo da omile Bogu. Sv. Augustin je rekao, da se ne muči onaj koji ljubi, ali ako se i muči, ta mu je muka draga. U onom što se ljubi, ako se i trpi, sama se muka ljubi.

O, Bože duše moje, kažem da Te ljubim, a što onda činim za Tvoju ljubav? Ništa! To je, dakle ,znak da Te ne ljubim ili da Te premalo ljubim. Isuse moj, pošalji Duha Svetoga, da dođe i udijeli mi jakost, da trpim za tvoju ljubav i da učinim nešto za Tebe, prije nego što me stigne smrt. Ne dopusti da umrem, ljubljeni moj Otkupitelju, ovako hladan i nezahvalan, kao što sam do sada bio! Daj mi snage da, nakon tolikih grijeha kojima sam zaslužio Pakao, ljubim trpljenje. Moj Bože, Dobroto i Ljubavi, želiš stanovati u mojoj duši, iz koje sam te toliko puta istjerao; dođi, stanuj, posjeduj je i svu je učini svojom.

Ja Te ljubim, Gospodine moj, a ako Te ljubim, Ti si već sa mnom. Umnoži plamenove, umnoži vezove, da ne želim, ne tražim, ne ljubim ništa drugo osim Tebe, i da tako sputan nikada se ne rastavim od Tvoje ljubavi. Isuse moj, ja želim biti sav Tvoj! O, Kraljice i Odvjetnice moja, Marijo, isprosi mi ljubav i ustrajnost.

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

SEDMI DAN – Ljubav čini, da Bog stanuje u duši!

Duh Sveti zove se gost duše. To je ono veliko obećanje, što je Isus Krist dao onome koji Ga ljubi kada je rekao: “Ako me ljubite, zapovjedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i On će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek.” (Iv 14, 15-16) Zato Duh Sveti ne ostavlja nikada duše, ako ga ona ne istjera. On ne ostavlja, ako nije ostavljen.

Bog prebiva u duši koja Ga ljubi; ali rekao je da nije zadovoljan, ako Ga ne ljubimo svim srcem. Sv. Augustin piše, da Rimski senat nije htio Isusa staviti među bogove govoreći da je On oholi Bog, jer hoće da se njemu jedinome klanjamo. A tako i je: On neće drugoga u onom srcu koje Ga ljubi, hoće biti sam i sam da u njemu stanuje, sam da bude ljubljen, i kada vidi da nije sam, jedini koji je ljubljen, ljubomoran je. Sv. Jakov piše: “Mislite li da uzalud pismo veli: ‘Ljubomorno čezne za duhom što ga je nastanio u nama’?” (4,5)

Jednom riječju, kako kaže sv. Jeronim, Isus je ljubomoran. Zato Zaručnik nebeski hvali onu dušu, koja poput grlice živi samotna i sakrivena od svijeta, jer neće da svijet ima dio one ljubavi, koju On želi za sebe. Zato i hvali svoju zaručnicu, zovuć je vrtom zatvorenim: „Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.” (Pj 4,12) Vrt je zatvoren za svaku ljubav zemaljsku. Zar možda ne zaslužuje Isus svu našu ljubav? Sve je tebi dao, ništa si nije zadržao, veli sv. Krizostom. On ti je dao svu svoju Krv i život, ne preostaje mu ništa više, što bi ti još mogao dati.

Moj Bože, vidim da hoćeš da budem sav tvoj. Ja sam Te toliko puta izgnao iz svoje duše, a Ti se nisi ustezao da se opet povratiš i sa mnom sjediniš. Uzmi me svega sada u posjed. Sad se sav Tebi dajem, primi me, Isuse moj, i ne dopusti da i časa živim bez Tvoje ljubavi. Ti tražiš mene, a ja ne tražim drugoga osim Tebe. Ti ljubiš mene, a ja ljubim Tebe. Budući da me ljubiš, sveži me s Tobom, da od Tebe više ne otiđem. Kraljice Neba, u Tebe se uzdam!

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

OSMI DAN – Ljubav je vez koji spaja!

Kao što je Duh Sveti, koji je ljubav nestvorena, vez nerazrješivi koji spaja Oca sa Riječju vječnom, tako je On taj koji sjedinjuje dušu s Bogom.

Sv. Augustin je rekao, da je ljubav krepost, koja nas veže s Bogom. Zato je, pun radosti, sv. Lovrinac Justinijanski zavapio: „Tvoj vez, o ljubavi, ima toliku snagu, da je mogao svezati Boga i spojiti Ga sa našim dušama!” O, ljubavi, koliko je velik tvoj vez, kojim se Bog mogao svezati? Vezovi svjetovni, vezovi su smrtni, ali vezovi Božji, vezovi su života i spasa. Tako je, jer vezovi Božji, pomoći ljubavi, spajaju nas s Bogom, koji je pravi i jedini naš život. Prije dolaska Isusa Krista, ljudi su bježali pred Bogom, jer priljubljeni uz zemlju ustručavali su se sjediniti s svojim Stvoriteljem. No, Gospodin ih je tim vezovima ljubavi pritezao k sebi. Ti vezovi su dobročinstva, svjetlo, poziv k ljubavi Njegovoj, obećanja Neba, a iznad svega je bio dar koji nam je dao Isus Krist Žrtvom na križu i Presvetim Oltarskim Sakramentom i darom Duha Svetoga. Zato je prorok zavapio: “Skini okov sa svoga vrata, izgnana kćeri sionska.” (Iz 52,2)

O, dušo, ti si stvorena za Nebo, razriješi se vezova zemaljskih i spoji se vezom svete ljubavi sa Bogom. Imajte ljubav, jer ona je vez savršenosti. Ljubav je vez, koji u sebi spaja sve kreposti i čini dušu savršenom. Sv. Augustin je rekao: “Ljubi i čini što hoćeš! Ljubi Boga i čini što hoćeš jer tko ljubi Boga, nastoji izbjeći sve što se ne mili Ljubljenomu, i gleda da mu u svemu udovolji.”

Dragi moj Isuse, previše si me obvezao, da Te ljubim, previše Te je stajalo, dok si sebi pribavio ljubav moju, previše bih bio nezahvalan, kada bih Te malo ljubio ili kada bih dijelio srce svoje između stvorova i Tebe, nakon što si mi dao Krv i život. Ja se želim odreći svega i sva svoja osjetila staviti u Tebe. Ali ja sam preslab da izvršim tu svoju želju; Ti, koji mi je daješ, daj mi jakosti da je i izvršim.

Rani, ljubljeni moj Isuse, slatkom strelicom svoje ljubavi moje nevoljno srce, da iznemognem od želje za Tobom, da uvijek samo Tebe tražim, da za Tobom jedinim čeznem i Tebe uvijek nađem. Isuse moj, Tebe jedinoga hoću, i ništa više. Daj da to ponavljam cijeloga života, a posebno na smrtnom času: samo Tebe hoću, i ništa više!
O, Marijo, Majko moja, učini da od sada ništa drugo ne želim, osim Boga!

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

DEVETI DAN – Ljubav je blago svakoga dobra!

Ljubav je ono blago, za koje Evanđelje govori, da treba ostaviti sve da bi se postiglo, jer ljubav nas čini dionicima prijateljstva Božjega! Sv. Augustin je rekao: “Zašto, čovječe, tražiš dobra? Traži jedino Dobro, u kojem su sva dobra!” No, Boga ne možemo naći, dok ne ostavimo zemaljske stvari. Sv. Terezija piše: “Odijeli srce od stvorova i naći ćeš Boga. Tko nađe Boga, nalazi što traži.”

„Sva radost tvoja neka bude Jahve: On će ispuniti želje tvoga srca!” (Ps 37,4) Srce čovječje neprestano traži dobra, koja ga mogu usrećiti. Ali, ako ih ide tražiti u stvorovima, koliko god da ih primi, nikada neće biti zadovoljan; ali, ako neće drugo nego Boga, Bog će zadovoljiti svim njegovim željama. Tko je na ovoj zemlji sretniji od svetih? A, zašto? Zato jer oni hoće i traže jedino Boga!

Neki je vladar išao u lov, pa u šumi susretne pustinjaka i upita ga što radi u pustinji? No, pustinjak upita vladara što on tu radi. Vladar mu odgovori: “Idem u lov na divljač.” Pustinjak na to odgovori: “A ja idem u lov na Boga!” Sv. Klementu neki je okrutnik nudio zlato i drago kamenje, ako se odrekne Isusa Krista, no svetac uzdahne i zavapi: “Boga se zamjenjuje za malo blata!” Blago onome tko zna raspoznati ovo blago božanske ljubavi i teži da ga postigne. Tko ga postigne, sam će se lišiti svega, da osim Boga, drugo ništa nema. Sv. Franjo Saleški je rekao: “Kada u kući izbije požar, sve stvari se bacaju kroz prozor.”

Otac Pavao Segner mlađi, veliki sluga Božji, znao je reći da je ljubav kradljivac koji nas lišava svih zemaljskih osjećaja, tako da govorimo: Što drugo da želim osim Tebe, Gospodine Bože moj? Bože moj, ja do sada nisam tražio Tebe, već sebe i svoje zadovoljstvo, a time sam okretao leđa tebi, najvećemu Dobru. Ali me tješi što prorok Jeremija govori, da je Gospodin dobar duši, koja Ga traži. Ljubljeni moj Gospodine, poznajem zlo, što sam ga učinio, ostavivši Tebe, i zbog toga žalim iz svega srca. Poznajem neizmjerno blago, a to si Ti. Neću zlorabiti to svjetlo: ja ostavljam sve i izabirem tebe za jedinu svoju ljubav.

Moj Bože, moja ljubavi, sve moje, ja Te ljubim, Tebe želim, za Tobom čeznem! Dođi, Duše Sveti, i svojim ognjem uništi u meni svaki osjećaj, koji nije za Tebe! Učini da ja budem sav Tvoj, da sve prevladam, da Ti omilim. O, Odvjetnice i Majko moja, Marijo, pomozi mi svojim zaogovorom!

Slijede litanije Duhu Svetom – na poveznici

LITANIJE DUHU SVETOM

Gospodine, smiluj se
Kriste, smiluj se
Gospodine, smiluj se
Kriste, čuj nas
Kriste, usliši nas
Oče, nebeski Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se
Duše Sveti Bože, smiluj nam se
Sveto, Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se

Duše Sveti, istog veličanstva s Ocem i Sinom, smiluj nam se !
Duše Sveti, koji se s Ocem i Sinom skupa častiš i slaviš,
Duše Sveti, Gospodine i djelitelju svega života,
Duše vjere i pouzdanja,
Duše istine i ljubavi,
Duše mudrosti i razuma,
Duše savjeta i snage,
Duše znanja i pobožnosti,
Duše straha Božjega,
Duše radosti i mira,
Duše skromnosti i blagosti,
Duše strpljivosti i ustrajnosti,
Duše dobrote i smilovanja
Duše čistoće i djevičanstva,
Duše vjernosti i istinitosti,
Duše svetosti i pravde,
Duše savršenosti,
Duše izabrane djece Božje,

Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine!
Milostiv budi, usliši nas, Gospodine!

Od svakoga zla, oslobodi nas Gospodine!
Od svakoga grijeha,
Od zamki zlog neprijatelja,
Od nevjere i praznovjerja,
Od malodušnosti i očaja,
Od zle preuzetnosti,
Od zatvorenosti pred spoznatom istinom,
Od okorjelog i nepokornog srca,
Od svakog neprijateljstva i pakosti prema svome bližnjemu,
Od svakog nepoštenja,
Od svake neistine,
Od svake oholosti i nadutosti,
Od zlobe i zavisti,
Od svake površnosti i sljepoće duha,
Na času smrti,

Mi, grješnici, Tebe molimo, usliši nas!
Da se dostojiš našu svetu Crkvu voditi i uzdržati,
Da se dostojiš svetog Oca i sve biskupe prosvijetliti i ojačati,
Da se dostojiš naše dušobrižnike posvetiti,
Da se dostojiš svemu kršćanskom puku jedno srce i jednu dušu darovati,
Da se dostojiš sve koji lutaju k spoznaji istine i k jedinstvu vjere privesti,
Da se dostojiš svim narodima trajni mir darovati,
Da se dostojiš sve vjerne svojim darovima ispuniti,
Da se dostojiš duše preminulih u vječnu radost uvesti,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se! Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo spoznamo i njegovoj se utjesi vazda radujemo.

Djela naša, molimo, Gospodine, milošću svojom preteci i pomoću prati, da se svaka naša molitva, misao i radnja s tobom vazda započne i započeta da se s tobom dovrši. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.