Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? riječi su Psalma 24 koji smo upravo čuli. Mi, braćo i sestre, danas upravo štujemo sve koji su to ostvarili: uz one čija su nam imena znana, i brojne neznane junakinje i junake. Mi ne znamo koliko ih je, ali vjerujemo da su svi koji su istinski uzljubili Boga i čovjeka sada u Božjoj radosti. To je moglo biti na one redovite vjerničke načine ili pak na Bogu poznate načine. Za nas kršćane poziv u savjesti je jasan – život prema evanđelju u svakodnevici sve do posljednjeg trenutka. Crkva vjeruje da su svi koji su pomireni s Bogom, i koji više ne trpe posljedice svojih grijeha, u nebu. Nama, koji još živimo ovozemaljski život, potrebno je stalno tražiti Božju svetost i svojim življenjem stremiti spasenju. Isus u evanđelju jasno izriče da ništa ne koristi tek stanje misli bez konkretne manifestacije vjerničkih uvjerenja.

Nama, koji još živimo ovozemaljski život, potrebno je stalno tražiti Božju svetost i svojim življenjem stremiti spasenju.

Zato Isus u svom Govoru na gori drži malu duhovnu obnovu svim slušateljima: Blago siromašnima duhom! Tko su siromašni duhom? Jedno zanimljivo tumačenje kaže: to nisu oni siromašnoga duha (oni umno uskraćeni), već oni siromašni duhom (oni koji nisu puni sebe, nego sve traže od Gospodina). Oni znaju da im Bog sve udjeljuje i kao takvi nisu oholi! Blago ožalošćenima – blago onima koji slično kao i Isus oplakuju brojne današnje Jeruzaleme, koji svijet gledaju Božjim očima i koji osjećaju bol zbog nepravde i zala do kojih je dovela ljudska izopačenost i tvrdoća srca. Blago krotkima – onima koji žive ponizno svoje živote kao prava djeca Božja, nikoga ne ugnjetavaju, svaki dan zahvalno i pošteno vrše svakodnevne trudove te se u svemu kontroliraju ogledajući se u Božje zakone. Blago gladnima i žednima pravednosti – oni sanjaju Božji svijet, oni čeznu za Božjom vladavinom. Blago milosrdnima – znaju da su pozvani biti slični Bogu; nad palim čovjekom suosjećaju, ne osuđuju ga i ne mrze. Blago čistima srcem – oni su sposobni u svemu vidjeti ono Božje jer im u srcu nema nečistoće koja zasljepljuje. Blago mirotvorcima – oni žele biti Božji suradnici u dobru, oni su sposobni svakome donositi Kristov mir. Blago onima nevinima koji podnose nepravdu na ovoj zemlji – podnose je zajedno s Kristom koji je također nevin stradao. Blago onima koji bezuvjetno svjedoče za Sina Božjega –  puni su ljubavi prema Bogu pa i do mučeničke smrti. Gospodin je govorio svojim slušateljima, ali govori i nama danas.

Blago onima koji bezuvjetno svjedoče za Sina Božjega –  puni su ljubavi prema Bogu pa i do mučeničke smrti.

Velik je put do kršćanskog savršenstva i često nije lak. Što više odustanemo od svojega, a dopustimo Gospodinu da nas mijenja to je putovanje sve brže, ali i zahtjevnije. On nas potiče u svetom evanđelju, ali je na nama koliko ga ozbiljno shvaćamo. Zato je iznimno važno raditi na sebi, upoznavati sebe i prepoznavati što bi bilo potrebno iznova činiti u svojem življenju ili čega se odreći jer nam je štetno. Najčešće se kaže, a i Isus uči, da je molitva najvažnije sredstvo u kršćanskom životu. Međutim, sama molitva bez rasta u kreposti, ostaje samo ispunjavanje propisanih trenutaka. Molitva zajedno s prakticiranjem redovitog sakramentalnog crkvenog života još uvijek ne mora značiti da se došlo do savršenog kršćanskog života. Ako nedostaje djelovanje koje proizlazi iz novih obraćenih i ozbiljnih uvjerenja, trebamo se preispitati.

Moguće je živjeti sveto i moguće je prispjeti spasenju!

Zato, pokušajmo povjerovati da je istinska svetost najveća radost jer ljubljenje Boga i čovjeka svakodnevnim djelima jest ono što čovjeka vodi spasenju. Primjer svetih nam je poticaj, a današnja svetkovina u nama budi i nadu. Moguće je! Moguće je živjeti sveto i moguće je prispjeti spasenju!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Čuture prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.