Liturgijska čitanja 1. korizmene nedjelje, dok se nalazimo na samom početku zajedničkog hoda prema proslavi Uskrsa, sugeriraju nam dva duhovna sredstva koja nam mogu biti od pomoći na korizmenom hodu molitve, posta i dobrih djela.

Riječ je o duhovnim sredstvima koja nisu nikakav recept niti čudesno instantno rješenje za ustrajnost na tom putu niti za borbu protiv napasti. Naprotiv, Crkva nam nudi prokušana duhovna sredstva kao pomoć i putokaz da ne zalutamo. Prvo sredstvo je osluškivati, upoznavati i upijati Božju riječ te živjeti od nje i po njoj, a drugo sredstvo je zazivati Božje ime i zaštitu.

Evanđeoski ulomak pokazuje nam da u ljudskom životu uz onaj Božji glas odjekuje i jedan drugi, onaj đavolski. Naime, sv. Luka prikazuje nam Isusa koji se nalazi u pustinji u duhovnoj borbi. Ta je borba slika svakog duhovnog života: slušati glas đavla koji zavodi, manipulira, laže, iskrivljuje stvarnost ili slušati Božji glas.

Slušati glas napasnika ili glas Božji?

Da je toj borbi važno pristupiti izuzetno mudro i ispravno, potvrđuje činjenica da Evanđelje progovara o toj temi odmah na početku, prije nego što Isus započne svoje javno djelovanje i propovijedanje.

Duhovni život obilježen je neprestano razlučivanjem i odabiranjem: slušati glas napasnika ili glas Božji. Na krštenju je Isus čuo Očev glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni“, a sada čuje đavlov iskrivljeni glas: „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom; ako si Sin Božji, baci se odavde dole.“

Tako djeluje đavao: služi se lažima i uvjetuje. No, što nas Isusov primjer uči, odnosno kako ćemo se moći oduprijeti glasu napasnika? Vidimo da Isus odgovara đavlu tri puta i to riječima iz Svetoga
pisma. Tako pobjeđuje i ušutkava đavla. Ne ulazi s njim u rasprave, ne daje mu prostora niti želi s njime imati posla. Naprotiv, njegovu riječ ušutkava Božjom riječju.

Tako djeluje đavao: služi se lažima i uvjetuje.

Ovaj Isusov postupak poziv je i nama, reći će papa Franjo, „da se s đavlom ne raspravlja! Ne pregovora se s njim, ne dijalogizira. Ne nadvladava ga se pregovaranjem s njim, on je jači od nas.
Đavla pobjeđujemo tako što mu s vjerom suprotstavljamo božansku Riječ. Na taj nas način Isus uči braniti jedinstvo s Bogom i jedinstvo s drugima od napada razdornika. Božanskom Riječju koja je Isusov odgovor na đavolsku kušnju.“

Nadalje, u prvome čitanju, dok se sjeća boravka svoga naroda u egipatskom ropstvu, Mojsije navodi da su – unatoč tlačenju i kaotičnoj situaciji – vapili Gospodinu da ih izbavi. I otpjevni psalam dotiče temu zazivanja Boga u nevolji: zazvat će me, a ja ću ga uslišiti… Gospodine, budi sa mnom u nevolji i dr. Nadalje, sv. Pavao u drugom čitanju poziva da se ispovijeda i zaziva Gospodnje ime: tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Crkva nas, dakle, podsjeća da je uvijek moguće zazivati Božje ime i zaštitu u svome životu: pa čak i kad smo u naizgled bezizlaznim životnim situacijama, poput nekoć Židova u egipatskom ropstvu.

Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Eto i nama korisnih duhovnih sredstava za ovogodišnju korizmu: slušati Božji glas/riječ i živjeti po njoj te zazivati Božje ime, odnosno Božju pomoć i zaštitu na našem duhovnom putu i u našim duhovnim borbama. Čovjek je često sklon tražiti nekakva izvanredna sredstva, a da pritom zaboravlja na ova temeljna: najprije slušati što mi Bog govori kako bih i ja mogao Božjim riječima pobijediti đavlove riječi, a istovremeno i vapiti Bogu.

Jer dok zazivam Božje ime, priznajem da sam od sebe ne mogu pobijediti napasti i da bez Boga ne mogu uspjeti. Dok zazivam njegovo ime, priznajem da jedino po vjeri u Isusa Krista mogu pobijediti sve prepreke i napasti.

Koji je Božji odgovor na naše zazivanje?

Onima koji slušaju Božju riječ, onima koji po njoj žive i onima koji s čvrstom vjerom zazivaju Božju zaštitu Gospodin obećava spasenje: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. S pouzdanjem u ovo Božje obećanje nastavimo naš korizmeni hod prema proslavi Uskrsa i to uvijek sa sviješću da je moguće pobijediti napasnika, đavla, jer je Isus prvi to učinio.