Ja sam Gospa od krunice.” Ovo su riječi Blažene Djevice Marije kada je otkrila svoj identitet troje djece iz Fatime u Portugalu 1917., piše Julie Onderko s portala Catholic Exchange. Učila ih je: „Molite, molite puno i žrtvujte se za grešnike; jer mnoge duše idu u pakao, jer nema nikoga tko bi se žrtvovao i molio za njih.”

Vidioci u Fatimi bili su devetogodišnja Lúcia dos Santos i njezini rođaci (brat i sestra) osmogodišnji Franjo i sedmogodišnja Jacinta Marto. Ova nepismena seljačka djeca bila su izbor neba; došla im je Majka Božja s porukama za cijeli svijet. Sveti Pavao je slavno napisao: “Bog je izabrao lude svijeta da posrame mudre, a Bog je izabrao slabe svijeta da posrame jake” (1. Kor. 1,27).

Fatimska poruka koja spašava dušu – moliti krunicu, činiti pokoru za grešnike i promicati posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu – i danas je aktualna, možda čak i više. Majka Marija nije štedjela istinu kada je svoje mlade ratnike obučavala za bitku. Dapače, pokazala im je pakao, kamo idu jadni grešnici:

Oboje su dragovoljno trpjeli za spas grešnika, i oboje, znajući da će umrijeti mladi, iskreno su se radovali nebu.

Vidjeli smo kao da je more vatre. U ovu vatru uronjeni su demoni i duše u ljudskom obliku, poput prozirne goruće žeravice, sve pocrnjele ili uglačane bronce, lebdjele su u plamenu. . . usred vriska i stenjanja od boli i očaja, koji su nas užasnuli i tjerali da drhtimo od straha.

Unutar tri godine od ukazanja, Marija je sakupila dva svoja mala svetaca. Franjo i Jacinta umrli su tijekom epidemije gripe. U viziji Jacinti, Marija je ponudila da će je odvesti na nebo, ali djevojčica je prinijela herojsku žrtvu i odlučila ostati na zemlji još malo kako bi patila kako bi nadoknadila grešnike. Do sada je mala Jacinta dokazala da može podnijeti razne vrlo teške poteškoće. Najgore za nju je, međutim, tek dolazilo. Usamljenost je bila njezina najveća patnja, a s devet godina umrla je sama u bolnici, daleko od obitelji i prijatelja.

Sestra Lúcia bila je pozvana na redovnički život i živjela je do svoje devedeset i sedme godine. Ona ukazuje na krunicu kao oružje koje je Djevica Marija duhovno učvrstila i ojačala za potrebe našeg vremena:

Presveta Djevica je, u ovim posljednjim vremenima u kojima živimo, dala novu djelotvornost molitve krunice u tolikoj mjeri da nema problema, ma koliko teško bilo, vremenito ili nadasve duhovno, u osobni život svakoga od nas, naših obitelji. . . sve se može riješiti krunicom. Nema problema, kažem vam, koliko god bilo teško, koji ne možemo riješiti molitvom svete krunice.

Krunica je strašno duhovno oružje.

Kada molimo i razmišljamo o otajstvima krunice, pratimo Mariju i Isusa dok oni vrše naše spasenje. Putujemo s njima od Utjelovljenja kroz Isusovu službu pa sve do Križa. Uskrsnuće doživljavamo na prvo uskrsno jutro i pratimo ranu Crkvu do okrunjenja Kraljice nebeske. Vidimo da je đavao slomljen, a najgori neprijatelj čovječanstva, smrt, pobijeđen. Krunica je strašno duhovno oružje.

Poput mnogih svetih muškaraca i žena, Majka Terezija razumjela je snagu krunice. Kad su bili u zračnoj luci, putnike su pitali nose li oružje. Majka Tereza udovoljavajući zahtjevu sigurnosnog časnika pružila je svoje oružje: krunicu.

U srcu stvari

Otac Michael Gaitley piše: “Srce se odnosi na nečiji unutarnji život i sjedište Duha Svetoga koji prebiva.” Srce je bit osobe. Ona je u srži našeg identiteta; uključuje naše razmišljanje, našu volju, našu ljubav i naše odluke.

Po Bezgrešnom Srcu Djevice Marije spašavaju se duše, pribavljaju milosti i presreću se planovi đavla. Naša Blažena Majka je ovo objasnila Fatimskoj djeci:

Vidjeli ste pakao kamo idu duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi uspostaviti u svijetu pobožnost prema mom Bezgrješnom Srcu. Ako se izvrši ono što vam kažem, mnoge će duše biti spašene i bit će mir.

Jacintina pobožnost Bezgrješnom Srcu omogućila joj je da voli, moli i prinosi žrtve za spas duša. Ova mlada vizionarka željela je staviti tu istu ljubav i “vatru”, kako ju je nazvala, “u srca svih”. Njezina revnost – zapravo njezina “vatra” – dokaz je da Duh Sveti djeluje u njenom mladom srcu. Rekla je svojoj rođakinji: „Tako volim Bezgrješno Srce Marijino! Kad bih samo mogao staviti u srca svih, vatru koja gori u mom vlastitom srcu.”

Djevica Marija u svom poniznom srcu drži zadivljujuće događaje plana spasenja: “Sve je to Marija čuvala, razmišljajući o tome u svom srcu” (vidi Luka 2,19). Njezina je uloga u Božjem planu spašavanja uvijek bila donijeti Isusa na svijet. Naša Blažena Majka je od samog početka bila o svom poslanju. “Otišla je u žurbi” i donijela Spasitelja, skrivenog u svojoj djevičanskoj utrobi, u dom Elizabete i Zaharije. Cijeli plan spasenja uključuje Marijino srce kroz njezin identitet Majke Spasitelja i Majke Crkve – svih nas.

Marijo, posudi mi svoje Bezgrješno Srce.

Sveta Terezija iz Kalkute shvatila je duhovnu snagu i značenje Marijina srca i s dječjim povjerenjem zamolila: “Marijo, posudi mi svoje Bezgrješno Srce.” Također je zamolila našu Blaženu Majku da uzme svoje u zamjenu: “Čuvaj me u svom prečistom srcu.” Život Majke Terezije, njezina sposobnost da voli preko svake mjere, bio je dar svijetu koji je omogućen kroz Bezgrešno Srce Marijino.

I mi možemo učiniti isto. Možda zvuči previše pojednostavljeno i čak naivno, ali ako zamolimo našu Nebesku Majku, ona će nam posuditi svoje srce kako bismo mogli zavoljeti Isusa kako bismo trebali. Zauzvrat, trebali bismo joj ponuditi svoja srca, a ona će ih preurediti kao svoja. Na taj način možemo postati jednodušni, drugim riječima, “čista srca”.

Sveti Louis de Montfort nam govori da kada Duh Sveti nađe svoju svetu suprugu Mariju u duši, pojuri k toj duši da uđe u nju srazmjerno mjestu koje joj je dao. Duh Sveti je nastanio, i još uvijek živi, ​​dušu Majke Terezije, njezino poslanje i njezino djelo, jer je ondje pronašao Marijino srce.

Ako želimo da nas Duh Sveti nastani, da naš život učini duhovno plodonosnim i trijumfalnim protiv neprijatelja, trebamo slijediti primjer Majke Terezije i zamoliti našu Majku Mariju da nam posudi svoje srce i uzme naše u zamjenu. Jedan od najsnažnijih načina da se to postigne je marijansko posvećenje.

Marijansko posvećenje znači posvetiti se Isusu po Mariji. Sve je u tome da se približimo Isusu, a najlakši, najbrži i najizravniji način da tamo dođemo je kroz srce Njegove Majke. Oni koji su to učinili, u najboljem smislu, nikada nisu isti. Dati svoja srca Mariji mijenja život.