Zovem se María Vallejo – Nagera, Španjolka sam i po ovom poretku supruga, majka, sada i baka, te sam također književnica, svjedoči Vallejo – Nagera za Fruits of Međugorje, a svjedočanstvo je objavio portal Radija Mir Međugorje. Napisala sam 14 knjiga, prva je bila ateistička i ona je obilovala napadima na Katoličku crkvu, te je u njoj zločesto prikazan glavni lik.

Ta knjiga je skoro osvojila jednu uglednu književnu nagradu, no Bogu hvala, nije pobijedila jer sam se nakon godinu dana obratila i napisala još 13 knjiga za Gospu, našu Majku.

Prvi put sam čula za Međugorje 1999. preko prijateljica anglikanki. Tada sam živjela u Londonu i imala blisku prijateljicu koja je bila anglikanka i ona je ovdje došla iz drugih razloga, nisam sigurna, možda pomoći u poraću. Ne znam, ali tu je otkrila Međugorje i vratila se oduševljena u London i na jednom ručku mi je sve ispričala, sve što joj se ovdje dogodilo.

I bila sam skroz pod dojmom, ali na negativan način jer ja u to uopće nisam vjerovala i bila sam ljuta na nju jer je putovala ovamo kada nije bilo sigurno. Ali ona je neumoljivo inzistirala i rekla da bih ja kao katolkinja trebala vidjeti to mjesto.

Iako puna sumnji, srce ju je vuklo da nastavi put

I nakon niza neobičnih događaja došla sam ovamo 2000.g. Posjetila sam Međugorje do ove 2021. godine jedno 12tak puta, možda i više. Moj muž kaže, puno više puta. Meni se to čini malo, a njemu puno više. Vraćala sam se rado jer sam doživjela snažno obraćenje na svom prvom hodočašću ovdje.

Tada sam bila vrlo naporna hodočasnica, u sve sam sumnjala i sve priječila u svojoj taštini kao kći psihijatra. U našoj kući je uvijek vladala medicina, psihologija, psihijatrija i sve to mi je bilo nezamislivo. Nisam znala za Lourdes niti za Fátimu, nikada me nitko nije vodio.

Ali, nešto me vuklo u srcu da budem u pratnji svoje anglikanske prijateljice jer joj je jako bilo stalo da se i ja pridružim.  Inače, bila sam iritantna putnica na hodočašću kritizirajući sve okolo, no tu je bio jedan divan svećenik koji mi je bio prvi duhovnik.

“Sva ponosna i tašta rekla svojim prijateljima: ‘Ne brinite, sad ću vam pokazati da je sve laž’“

I ono što se dogodilo u crkvi, a nisam prvo htjela ići na Misu jer mi je Misa bila jako dosadna i nisam je razumjela. Ušla sam u crkvu jer me svećenik zamolio i rekao: Molim te, iz pristojnosti i zbog ostatka grupe, nemoj izaći vani po dolasku u crkvu. Misa je bila u crkvi, malo je ljudi stajalo vani. Ušla sam i kada je on izašao u koncelebraciji, po prvi puta sam ostala iznenađena. Pomislila sam: Na ovom mjestu se nešto događa jer je misnica potpuno poprimila plavu boju. A bila je bijela s blistavim plavim križem i tako je sjala da je obasjavala cijeli oltar, a bila je obična misnica, no ja sam ostala zatečena, fascinirana.

Pomislila sam: Ovaj svećenik, obzirom da je stariji čovjek, sada tako prekrasno izgleda unatoč svojoj dobi i svom umoru. Mislim da sam ga vidjela kao dušu, ali u tom trenutku ništa nisam razumjela, no bila sam potpuno očarana. Nakon Mise sam bila tako ushićena, prvi puta sam doživjela sv. Misu na kojoj je koncelebriralo mnogo svećenika i baš na izlasku iz crkve svećenik nas je obavijestio da se žurno uputimo prema dijelu iza crkve, okruglom prostoru gdje se danas slave sv. Mise i tamo će nam se obratiti mladi vidioc Jakov, najmlađi od vidioca.

On će govoriti o onome što mu se dogodilo. Tu se aktivirao moj, nazovimo ga, zločesti um. Pomislila sam: Uhvatit ću ga u laži, ipak sam ja kći psihijatra. Skupio se tu sav ponos s fakulteta, sve što sam naučila u karijeri. Studirala sam pedagogiju u kojoj ima puno dječje psihologije, i tako sam sva ponosna i tašta rekla svojim prijateljima: Ne brinite, sad ću vam pokazati da je sve laž.

I izlazeći kroz vrata crkve tamo gdje su sada ispovjedaonice, sve čime sam bila okružena se zaustavilo! Jedini način da to objasnim je da se sve oko mene događalo usporeno, iz jedne sekunde u drugu, kao da je stalo. U tom sam trenutku izgubila kontrolu pokreta. Sjećam se prijateljice koja je hodala ispred mene i koja se okrenula i vidjela sam kako joj se sporo kreće kosa kao u filmovima kada ih staviš na usporeni rad i koja je tada rekla: Ajmo!

Rosa s neba oblila me ljubavlju

U tom sam trenu pogledala u nebo, ništa nisam vidjela, nisam vidjelica, nemam nikakve nadnaravne osobine, ali primijetila sam bez ikakve sumnje da je nešto odozgor palo na mene. Kao neka kiša, rekla bih blaga rosa i to rosa koja nije bila voda, ali po mome dojmu slično vodi.

U srcu sam čula Isusov glas, što je čudno jer ja nisam nikada komunicirala s Isusom, a kamoli s Bogom Ocem i sada mi se nadrealno obraća Duh Sveti.

Bila je to rosa ljubavi, ono što se spustilo na mene gotovo me oduzelo, oblivena beskonačnom ljubavi koja je bila tako beskrajna, dragocjena, slatka i u tom trenutku ostala sam zatečena. U srcu sam čula Isusov glas, što je čudno jer ja nisam nikada komunicirala s Isusom, a kamoli s Bogom Ocem i sada mi se nadrealno obraća Duh Sveti.

Nešto sam već bila naučila preko Gospe, ali za glas koji sam osjetila sam odmah znala da pripada muškarcu i da mi progovara Isus. I rekao mi je: Toliko te ljubim, tako snažno ljubim i cijeli svijet, ali nitko mi ne uzvraća.

I tada su se počeli nizati ta ta ta ta ta ta ta u super brzini svi grijesi moga života, 15 godina se nisam ispovjedila, možda 11 godina.

Nije rekao, neki mi bolje uzvraćaju, ne, nego, nitko mi ne uzvraća na moju ljubav. Osjećala sam kao da ću umrijeti jer je u mojoj duši sve eksplodiralo, sve vrste osjećaja… sram. I tada su se počeli nizati ta ta ta ta ta ta ta u super brzini svi grijesi moga života, 15 godina se nisam ispovjedila, možda 11 godina.

Shvatila sam da je Bog stvaran i da On sve vidi

Osjetila sam iscrpljujuću bol u srcu, sramotu, bol, vratila su mi se zaboravljena sjećanja na jednu djevojčicu u srednjoj školi koju sam maltretirala i nad kojom sam vršila nasilje, grijehe protiv ovoga i onoga, grijehe protiv čistoće iz mladosti. Sve se to prikazalo i pred Božjim očima. Osjetila sam da je Bog sve to već bio vidio, ali nisam primijetila osudu, primijetila sam ljubav u Isusovoj boli. Krista su ti grijesi boljeli, ima tu i previše događanja, no nemamo vremena, ali da, shvatila sam da Bog sve vidi.

U tom trenutku poželjela sam umrijeti. Jedino čega se sjećam je da sam htjela umrijeti. Koja sramota, htjela sam se sakriti.

Shvatila sam da je Bog stvaran. U tom trenutku postala sam potpuno svjesna da je sav nauk Katoličke, apostolske, rimske Crkve ispravan i da Isus postoji i da nas voli. U tom trenutku poželjela sam umrijeti. Jedino čega se sjećam je da sam htjela umrijeti. Koja sramota, htjela sam se sakriti. Od koga? Kako se možeš sakriti od Boga?

A prije nego je završilo, rekao je: Reci svijetu da ga ljubim!

I odjednom je sve prošlo, sve je nestalo. A prije nego je završilo, rekao je: Reci svijetu da ga ljubim! I to mi je rekao. I sve se opet vratilo u stvarnost, doživljaj je bio tako dubok da sam pomislila da je trajao deset minuta ili više, ali kada sam pogledala na sat, prošle su tri sekunde. Kasnije, s godinama, proučavajući Bibliju i razgovarajući sa svećenicima čula sam da Božje vrijeme nije ljudsko vrijeme. Bog je alfa i omega, On koristi vrijeme na drugi način. Ali u te tri sekunde jasno sam vidjela stanje svoje duše i bila je vrlo, vrlo prljava.

I osjetila sam neodgodivu želju da se ispovjedim. Potom sam plakala i plakala i stigli smo na mjesto susreta s Jakovom, vidioc je govorio, a ja nisam mogla ni progovoriti. Bio je to nekontrolirani plač, slušala sam vidioca i u svom srcu spoznala: Ovaj dečko govori istinu.

“Međugorje je promijenilo moj život u svakom smislu”

Tri sekunde i sve se promijenilo. Taj proces je bio jako kompliciran, višegodišnja borba, već 21 godinu i kada sam se vratila doma, jedino što sam osjećala je glad za Bogom. Neka me netko pouči o Crkvi, neka me pouči o sakramentima jer sam htjela živjeti držeći se za Krista.

Međugorje je promijenilo moj život u svakom smislu. Na početku puta i obraćenja bila sam tako sretna misleći kako je to lako živjeti: Kroz susrete s Kristom, ponovno otkrivajući sakramente…

No, cijeli život mi se izvrnuo, sve se iskompliciralo. Bila sam super popularna, imala na tisuće prijatelja, puno zabave, stabilnu egzistenciju, voljela sam ići na fešte i odjednom mi je sve to postalo dosadno.

Odjednom sam htjela ići svaki dan na Misu, ispovijedati se svaki tjedan, a moj muž ništa nije shvaćao.

Voljela sam svoje prijatelje, volim biti s ljudima, ali ono do čega mi je bilo stalo jest povesti sve prijatelje Kristu, a to nije bilo nimalo jednostavno. Nije ni danas nakon 21 godinu. Dogodila se društvena izolacija. Započele su hajke, kritike, moj muž je jadan trpio. On nije ništa shvaćao, a on je bio bliže vjeri od mene, no nakon mog povratka iz Međugorja dogodio se preokret!

Odjednom sam htjela ići svaki dan na Misu, ispovijedati se svaki tjedan, a moj muž ništa nije shvaćao. I bilo je jako teško jer smo imali malu djecu, ljudi su počeli ružno pričati o meni, da sam poludjela ili da sam ja to mjesto izmislila, te da ono uopće ne postoji.

Za mene je to bilo ubitačno jer sam dobila jedan dar, dragocjeno blago koje sam htjela podijeliti sa svima oko sebe, ali sva su vrata bila zatvorena. Kada sam u to vrijeme živjela u Londonu, odmah sam odlučila preseliti u Madrid jer sam mislila da će mi biti lakše u katoličkoj Španjolskoj.

Bilo je uspona i padova, ali Bog mi je dao dar jakosti, što sam kasnije shvatila, da podnesem tu borbu. Mislim da me Gospodin želio očistiti.

No, bilo je gore, mnogo gore jer su neki svećenici o meni ružno govorili, progon je bio baš bolan. Bilo je uspona i padova, ali Bog mi je dao dar jakosti, što sam kasnije shvatila, da podnesem tu borbu. Mislim da me Gospodin želio očistiti.

Došla sam ovdje s 35 godina, sada imam 57, baka sam. Kada sam došla, moj najmlađi sin je imao dvije – tri godine, bio je još jako mali i sve te godine Gospodin me stavljao u bitku. Bilo je puno ljudi, među njima i moj muž, koji mi je rekao: Završi s time i proći će. Taj “high” koji te uhvatio u tom selu u Bosni će te proći.

Interes za Boga i studij biblijskih znanosti

Evo ti tri tjedna i vidjet ćeš kako će se sve promijenit. Ispalo je obratno, vatra je postajala sve jača što je rezultiralo pravim vatrometom. Kako sam se uspjela spasiti, kako sam mogla podnijeti sve to? Pomoću sakramenata, sve dugujem ispovijedi, Euharistiji i Gospinoj ljubavi.

To su moja tri stupa kao i studij Biblije koji je kasnije uslijedio u životu, prije koju godinu. S 53 godine otišla sam studirati, sveučilište Harvard u SAD-u na studij biblijskih znanosti, a zadnje dvije godine završila sam u Španjolskoj. Završila sam jako dobar studij biblijskih znanosti i moj interes je Bog.

Te tri sekunde me drže, ali tu ljubav trebam prenositi svijetu. Onaj koji ju želi, predam mu je s velikom ljubavlju.

Shvatila sam da sam ovdje da dajem ljubav cijelom svijetu, da svoju ljubav poklonim cijelom svijetu. Pokušavam svaki dan razmatrati ljubav koju sam primila u te tri sekunde koje se neće vratiti  i ponoviti jer se Bog skrio. Te tri sekunde me drže, ali tu ljubav trebam prenositi svijetu. Onaj koji ju želi, predam mu je s velikom ljubavlju. Kada je netko odbije, znalo je biti bolno i još uvijek je, ali shvatila sam da je to osobni problem, i tu se nikome neće ništa dogoditi, Gospodin će naći druge osobe.

Nakon obraćenja, tu prvu knjigu koju sam napisala prije i koja je ružno predstavljala svećenike i Crkvu, za nju sam otkupila prava da je nitko ne pročita, ne želim da je itko čita i zamolila sam Gospodina da ako imam dar za pisanje, želim ga upotrijebiti za Njega.

Naravno, kada sam se vratila i prekinula sa svojim prijašnjim društvom jer me nisu shvaćali, ostala sam sama.

Ostale knjige, još 13 drugih, među njima 10 bestsellera, su posvećene Bogu. Sve se temelje na stvarnim pričama, obraćenjima i drugim Božjim temama. Naravno, kada sam se vratila i prekinula sa svojim prijašnjim društvom jer me nisu shvaćali, ostala sam sama.

“Sve sam više sama, Gospodine, teško mi je!”

U jednom trenu sam u Londonu plakala pred Presvetim i rekla mu: Sve sam više sama, Gospodine, teško mi je! Jer sam oduvijek bila okružena ljudima, poštovanjem, prijateljima. Sve je to Gospodin prekinuo, pa sam mu rekla: Ne ostavljaj me samu! I odmah me počeo okruživati novim, Božjim ljudima. Ti su ljudi bili u većini slučajeva puno ponizniji, kako financijski tako možda i s malo manje znanja o kulturi, ali su bili puni Krista!

Našla sam se s ljudima koji su mi bili zabavni jer nam je u središtu bio Krist i tako sam malo pomalo stekla puno više prijatelja nego što sam prije imala. Moj život je neprestano življenje s Kristom, kao u nekom nebeskom zabavnom parku jer je u Njegovom društvu uvijek puno radosti, uvijek puno prijatelja, ljubavi.

Biti s Bogom znači nikada ne biti sam. Tako da su moji prijatelji sada drugačiji i ne bih ih dala za išta na svijetu.

Sklopila sam prijateljstva i sa svećenicima koji su mi puno pričali o Kristu, također sam se sprijateljila sa svojim profesorima s biblijskog studija.

Biti s Bogom znači nikada ne biti sam. Tako da su moji prijatelji sada drugačiji i ne bih ih dala za išta na svijetu. Osjećam se društveno najbogatijom ženom. Moj muž se isto obratio, ne baš poput mene… s manje vatre, ali bio je sa mnom ovdje 8, 9, 10 puta kao i moja djeca.

Treba poštovati njihovu slobodu, međutim, ja sam okružena Božjim ljudima i beskonačno sam zahvalna, to je moja nova obitelj. Nakon ovako teške godine svjetske pandemije koja je poput rata izbila na cijelom svijetu. Ja sam zbog posljedica Covid izgubila pet prijatelja, a mnogi su ozbiljno bolovali i morala sam stoga otkazati neka poslovna putovanja. Ni moj muž također nije putovao i u srcu sam odlučila da kada se prilike poprave, prvo mjesto u koje želim ići je Međugorje.

Naravno da to imamo i u Madridu, ali u Međugorju to osjećam posebno milosno.

I svi su mi govorili: Ali zašto kada imaš druge poslove, druga putovanja, druga mjesta? A ja sam rekla: Da povratim mir. Za mene je Međugorje kao kada se ozbiljno razboliš, a onda dobiješ savršeni antibiotik, Kristov antibiotik, Njegovu ljubav, Njegovu nježnost, Crkvu, Euharistiju. Naravno da to imamo i u Madridu, ali u Međugorju to osjećam posebno milosno. Ovdje na Brdu ukazanja, na ovom nevjerojatnom klanjanju, znam da je to ta ista prisutnost kao i u Madridu, ali ovdje je meni, nazovimo to tako, vatromet u srcu koji mi je potreban da poliječim rane koje je Covid ove godine ostavio u mojoj obitelji, među prijateljima, zbog umrlih i svega drugoga što nam se dogodilo.

Video možete pogledati u nastavku i poslušati cijelo svjedočanstvo: