Za Malu Tereziju, savršenstvo nije pronađeno iscrpnim samoispitivanjem ili rigoroznom pokorom, nego kroz jednostavno povjerenje i poniznost. Prepoznala je svoju malenost pred Bogom, ali je u toj nepretencioznosti vidjela izvor radosti, a ne očaja.

U svojoj autobiografiji Povijest jedne duše, napisala je: „Premala sam da bih se popela grubim stubama savršenstva.“ Umjesto toga, vjerovala je Bogu da će je nositi, kao što dijete vjeruje roditelju, donosi Aleteia.

Premala sam da bih se popela grubim stubama savršenstva.

Ovo oslanjanje na Božju ljubav radikalno izaziva jansenistički način razmišljanja. Umjesto oštrog i zahtjevnog suca, Terezija je Boga vidjela kao Oca punog ljubavi, intimno uključenog u najsitnije detalje njezina života.

Naime, jansenizam je nastao u Francuskoj i Nizozemskoj u 17. stoljeću kao intenzivna i rigorozna interpretacija katoličke doktrine utemeljena na teološkim idejama Corneliusa Jansena, nizozemskog biskupa i teologa. Naglašavao je potpunu ovisnost ljudskih bića o Božjoj milosti, ali je također predstavljao zamućen pogled na spasenje, tvrdeći da ga samo mala, predodređena skupina može postići, donosi Aleteia.

Ovo gledište obeshrabrilo je mnoge katolike da slobodno pristupaju sakramentima, s obzirom na to da su vlastitu nedostojnost vidjeli kao gotovo nepremostivu prepreku.

Duhovnost koja je bila u oštrom kontrastu s katoličkim naglaskom na slobodnoj volji.

Pobožnost i vjerski obred postali su obilježeni krutom samodisciplinom, sumnjičavošću prema radosti i nedostatkom povjerenja u milosrđe i Božju ljubav – duhovnost koja je bila u oštrom kontrastu s katoličkim naglaskom na slobodnoj volji i univerzalnom pozivu na svetost.

Ova perspektiva, kaže papa Franjo u najnovijoj enciklici, još uvijek postoji, ne u svom izvornom obliku, nego kroz prožimajući osjećaj vjerske obveze lišene radosti i intimnosti s Bogom.

Da bi se tomu suprotstavio, Papa poziva na obnovu pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu – pobožnosti koja se suprotstavlja ovim krutim duhovnostima i otvara vjernike Božjoj bezgraničnoj ljubavi i milosrđu.

Papa poziva na obnovu pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu.

Jansenizam je često navodio ljude da pomno ispituju svaku svoju misao i djelovanje, bojeći se da bi pogrešan korak mogao ugroziti njihovo spasenje. Njegovi su stavovi, nakon gotovo 200 godina, bili prisutni i u Terezijinom vremenu.

Tiho ih je, ali radikalno, osporila. Nasuprot jansenizmu, vjerovala da ju čak i njezine nesavršenosti mogu približiti Bogu – ako ih prigrli s povjerenjem i iskrenošću. U tom smislu, njezin Mali put poziva ljude da ne budu opsjednuti svojim neuspjesima, već da se stave u ruke milosrdnog Boga.

Mali put poziva ljude da ne budu opsjednuti svojim neuspjesima.

Terezijino samoodricanje oslobađa dušu od skrupuloznosti koja je mučila tolike pod sjenom jansenizma. Njezin jednostavan način ljubavi prema Bogu pretvara duhovni život iz tereta u oslobađajući odnos, naglašavajući da istinska svetost nije rezervirana za nekakvu „duhovnu elitu“ već je dostupna svima, a posebno onima koji se osjećaju najbeznačajnijima. Ova „demokratizacija svetosti“ (poziv na ljubav u djetinjoj slobodi) nastavlja oduševljavati ​​milijune ljudi.

Istinska svetost nije rezervirana za nekakvu „duhovnu elitu“.

U naše doba kada se još uvijek borimo s perfekcionizmom i strahom od nedostatnosti, Terezijin Mali put je i dalje izuzetno aktualan. Njezin nas pristup podsjeća da je ljubav, a ne strah, temelj života s Kristom. Ondje gdje je jansenizam mnoge ostavio obeshrabrenima i izoliranima, Terezijina poruka nudi nježno uvjeravanje: jednostavno se pouzdajte u Božji zagrljaj i odmarajte bez straha u Njegovoj ljubavi.