Iz nedjelje u nedjelju na večernjoj svetoj misi susretala sam oca i sina koji su mi svaki put iznova privlačili pažnju svojom vedrinom i ljubavlju koju su si međusobno dijelili. Dječak je imao tjelesnih poteškoća i otac ga je brižno pazio te se ponosno brinuo za njega. Ono što je dječaka posebno krasilo jest njegov osmijeh unatoč poteškoćama s kojima se suočavao. Jednu nedjelju za vrijeme pretvorbe povukao je nježno oca za ruku kako bi mu nešto rekao. Pokušavao je biti tiho, ali nije uspijevao jer smo te snažne riječi čuli i mi koji smo bili oko njih. Tati na uho je tada prošaptao: “Tata, jedva čekam umrijeti kako bih bio s Isusom”. Te riječi su odjeknule snažno u očevom srcu, ali vjerujem i u srcima svih nas koji smo to čuli. Njegove riječi su mi bile poticaj da promislim o svom iščekivanju susreta s Gospodinom, da promislim o svojoj nezahvalnosti i krivom pogledu na poteškoće. Zastanimo danas nad svojim životom i sagledajmo kako mi gledamo na naš život, na sve ono što jesmo i imamo te u konačnici zapitajmo se koliko željno iščekujemo susret s Gospodinom.

“Tata, jedva čekam umrijeti kako bih bio s Isusom”

Suočavanje s poteškoćama

Unatoč svojim poteškoćama i ograničenjima dječak je zadržao pogled prema nebu što nama često nedostaje. Kroz svoje poteškoće prepoznao je Gospodina koji mu je blizu dok se mi najčešće želimo osloboditi svih životnih poteškoća jer smo uvjereni da ćemo jedno tako biti sretni. Za nas poteškoće predstavljaju kaznu dok su njemu bile izazov da iskorači bliže Bogu.

Za nas poteškoće predstavljaju kaznu dok su njemu bile izazov da iskorači bliže Bogu.

Gledajući na svoje ponašanje u određenim situacijama ili životnim olujama prepoznam koliko sam sebična i koliko Gospodina prepoznam samo kada je dobro, koliko svoj pogled u svim ostalim situacijama sklanjam od njega. Slušajući riječi koje je dječak izgovorio osjetila sam sram, sram jer sebe, svoje osjećaje i svoja očekivanja stavljam na prvo mjesto, sram jer ne znam prihvatiti svoje slabosti, sram jer sam samoj sebi na prvom mjestu, a ne Gospodin.

Poteškoće kroz koje prolazimo zamagle nam pogled na ljubav jer se u tim trenucima uvjeravamo da ljubav i poteškoće ne idu zajedno, a zapravo tek kroz njih možemo prepoznati koliko smo mi spremni na predanje iz ljubavi i onda kada boli i onda kada ne razumijemo. Kroz poteškoće Gospodin nas odgaja, čini srce naše poniznim, pokazuje nam da sami ne možemo ništa, podiže naše oči prema nebu samo što mi toga nismo svjesni.

Kroz poteškoće Gospodin nas odgaja, čini srce naše poniznim, pokazuje nam da sami ne možemo ništa, podiže naše oči prema nebu samo što mi toga nismo svjesni.

Ljubav koja proizlazi iz poteškoća

Ako bismo se oslobodili svih poteškoća zar nam život ne bi bio postao isprazan? Zar nas ta ispraznost ne bi dovela do nezahvalnost i nerazumijevanja ljubavi. A što je ljubav drugo nego li predanje sebe u svakoj situaciji i onda kada vidimo smisao, a posebno onda kada ga ne vidimo. Ljubav je umiranje sebi i svojim željama i očekivanjima u olujama života, u trenucima najvećih poteškoća, ljubav je odluka da idemo do kraja.

 A što je ljubav drugo nego li predanje sebe u svakoj situaciji i onda kada vidimo smisao, a posebno onda kada ga ne vidimo.

Ljubav se ne očituje toliko u situacijama kada nam sve ide koliko u teškim trenucima i želji da ustanemo i onda kada u nama vlada bezvoljnost, besmisao i bezizlaznost. Svaka poteškoća s kojom se suočavamo prilika je za rast. Živjeti predanje ne znači da se nećemo suočavati s poteškoćama nego da ćemo znati da u tim poteškoćama nismo sami. Živjeti predanje ne znači da će se u našem životu sve posložiti onako kao smo mi željeli nego da ćemo znati prihvatiti i one situacije koje nismo planirali i očekivali.

Zastanimo danas nad svojim životom i situacijama u kojima se nalazimo i pokušajmo prepoznati što to Gospodin radi, što on želi od nas u ovome trenutku i ne bojmo se predati mu.

Gospodine, dolazimo pred tebe sa svim svojim borbama, strahovima i poteškoćama. Ne razumijemo situaciju u kojoj se nalazimo, ali želimo vjerovati da ćeš ti sve izvesti na dobro. Želimo vjerovati da nas kroz ovo pripremaš za nešto više. Pomozi nam da ne ostanemo zagledani u naše poteškoće nego u tebe koji svemu daješ smisao.