U povijesti Crkve možemo reći da su se brojni sveci „natjecali“ za posljednje mjesto služenjem. Neki od njih su sv. Franjo Asiški, sv. Antuna Padovanski, sv. Franjo Paolski, sv. Karlo de Foucauld i časni sluga Božji fra Vendelin Vošnjak.
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese.
Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“ Mt 23,1-12
Sv. Franjo Asiški
Treba učiti i služiti Bogu i biti vršitelj njegovih zapovijedi, ali neka razlog tome uvijek bude ljubav, postizanje one ljubavi koju je sv. Franjo Asiški ostavio u nasljedstvo svojim franjevcima.
Kada se vršenje zapovijedi i ljubav spoje u našim životima, onda će farizejski kvasac, na koji nas Isus upozorava, u nama propasti, a milost Božja rast će u nama iz dana u dan.
Sv. Antun Padovanski
Farizeji „vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena”, no zapravo je potrebno „vezati“ sebe, a ne drugoga.
Važno je na sebe uzeti teret, teškoću života i žegu dana, a drugome pomoći da ga muka i nevolja mimoiđe i da mu bude lakše.
To je činio sveti Antun bezbroj puta. Kad god zamolimo Sveca svega svijeta, on odgovara na našu molitvu. Štoviše, čak i traži izgubljene stvari. Premda jednostavne, ljudske stvari, poteškoće i problemi ovome svecu nisu nevažni.
Obratimo se svetom Antunu s molbom da nam pomogne „naći“ i izgubljenu dušu, naše srce koje je „zakržljalo“, čvrstu vjeru, ljudskost, poštovanje i poštenje koje često gubimo.
Fra Vendelin Vošnjak
Tako je živio i časni sluga Božji otac Vendelin Vošnjak, vjerni sin sv. Franje i utemeljitelj Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Fra Vendelin trudio se opsluživati pravilo sv. Franje do u najmanju sitnicu, ali nikada nije zaboravio da treba činiti „Gospodinu i za Gospodina“, kako je to sv. Franjo učio, odnosno nije zaboravljao ljubav. Sve što je činio bilo usmjereno samo i jedino prema Nebu i širenju Kraljevstva nebeskog.
Njegovi suvremenici i djeca s ulice prepoznavali su njegovu svetost još za života, osjećali su njegovu ljubav u svakodnevnim susretima.
Gdje susrećemo jedni druge u ljubavi i gdje jedni za druge imamo vremena, gdje mi drugima dajemo i ono čega sami nemamo, tu se događa ljubav Gospodinova, tu se događa milosni Božji život u nama.
O. Vendelin postao je provincijal u teškom razdoblju kada je papa Leon XIII. provodio reformu Franjevačkog reda te je ovaj časni sluga Božji imao zadatak privoljeti braću da prihvate reformu – što je uz poteškoće, pokoru, ustrajnost i molitvu uspješno učinio.
Često je činio pokornička djela u svome životu, to mu je bilo silno važno, kao i da uvijek bude na zadnjem mjestu. No, zadnje mjesto je zauzeto. Koliko god mi to htjeli, imali volju biti zadnji, ne možemo.
Fra Vendelin / Foto: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
Sv. Franjo Paolski
Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj! Mk 9,35
Evanđeoska malenost od početka je osobita značajka franjevačke duhovnosti. Sinovi sv. Franje Asiškoga po njegovoj želji i uzori zovu se manjom braćom, da bi uvijek bili manji u odnosu na druge, a sv. Franjo Paolski je, nadahnjujući se Asiškim Siromaškom, osnovao Red najmanjih.
Sv. Karlo de Foucauld
Sveti Karlo de Foucauld, poznat i kao „Isusov Mali brat Karlo“, bio je franjevački trećoredac. Živio je u osami u pustinji te je među Saracenima dao svoj život za širenje Evanđelja. Jednom je zapisao:
„Toliko želim i toliko se trudim zauzeti zadnje mjesto. Biti u svemu zadnji. Ali ne mogu. Jer je zadnje mjesto zauzeo moj Gospodin.“
Zadnje mjesto je zauzeto.
Gospodin, koji je na zadnjem mjestu, okuplja nas oko sebe.
I mi možemo biti uz Njega, biti njegovi i biti s Njime, kao što je bio sv. Franjo, sv. Antun, kao što je bio časni sluga Božji Vendelin do kraja svojega života, činiti sve za njega i za njegovo Kraljevstvo i na taj način zapravo posvetiti svoj život, istaknuo je fra Robert pri blagoslovu njegove slike u franjevačkoj crkvi Svetog Križa u osječkoj Tvrđi.