Župnik Pomera i Premanture don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu objavio je promišljanje o trpljenju i pripremi za trpljenje. Osobito je naglasio kako današnji čovjek bježi od trpljenja i ima potrebu stalnog užitka. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Gledajući globalno danas smo umanjili fizička trpljenja. Ne rade se teški poljodjelski poslovi, imamo nadohvat ruke vodu, struju, lijekove… Izgledalo nam je da ćemo tako smanjiti i duševne patnje, međutim događa se suprotno. Duševna trpljenja su, bez sumnje, narasla. Tomu ima bezbroj razloga, a jedan od njih je vjerojatno i zbog toga što svi očekujemo da ćemo više uživati. To očekivanje nas je učinilo nespremnima na patnju. Stari su pustinjaci govorili da mnogo trpe oni koji se navikavaju na uživanje i očekuju uživanje. Patnja je neminovna.

Tomu ima bezbroj razloga, a jedan od njih je vjerojatno i zbog toga što svi očekujemo da ćemo više uživati.

Stari je Propovjednik govorio da je cijeli život trpljenje. A sv. Pavao je hrabrio svoju braću riječima: Tko god hoće pobožno živjeti u ovom svijetu neka se pripravi na trpljenje. Gotovo iste riječi nalazimo i kod drevnog mudraca Siraha: Pripravi sinko dušu svoju na kušnje i patnje. Onaj tko se pripravlja na patnje i očekuje ih, kada dođu lakše ih podnosi. Ta logika danas baš ne prolazi. U zraku je neka tiranija prisilnog uživanja. Pod svaku cijenu život mora biti uživanje i ništa ispod toga. Stidimo se priznati svoja duševna trpljenja, ali ona izbijaju iz svake naše pore.

Patnja se ne može nikako iskorijeniti.

Krist je svoje učenike stalno pripravljao na patnju i križ. Tko hoće svoj život sačuvati, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, radi Mene, taj će ga dobiti. Uzmi svoj križ i idi za Mnom. Sin Čovječji bit će predan, mučen i ubijen. On je neizmjerno trpio, ali je, očito, bio pripravan na to. Getsemani Ga nije iznenadio. Išao je prema njemu i prošao kroz njega. Sv. Pavao je govorio da uživa u trpljenima poradi Krista i pozivao učenike da u Krista, ne samo vjeruju, nego da za Njega trpe. Ići u brak i misliti da će biti samo uživanje za čas se pretvori u nepodnošljivu patnju. Isto je tako i sa svećeničkim redom. Općenito, sa svakom službom i cijelim životom. Patnja se ne može nikako iskorijeniti.

Raspeti nam uvijek obećava utjehu.

Kako se pripraviti za trpljenje? Možda je prvi korak da se odričemo iluzije o trajnom uživanju i upornog idolatrijskog forsiranja užitaka. Patnju ne možemo, a donekle i ne smijemo, željeti. Nju možemo samo prihvaćati i, po milosti, uzdizati na višu razinu, na dublji smisao. Za one koji se bore živjeti u milosti vrijedi: što su veća trpljenja, veće su i utjehe. U trenutcima križa ostvaruje im se ona iz evanđelja: Tko ima nadodat će mu se. Franz Jägerstätter u pismima svojoj ženi iz nacističkog zatvora, nakon što je zbog vjernosti savjesti izgubio sve, a brzo će ga i smaknuti, piše kako je dobio do tad nepoznati mir i milosti koje nije imao dok je bio slobodan. Raspeti nam uvijek obećava utjehu. Uostalom, obećao nam je dati Duha Tješitelja. Duh Tješitelj nas pripravlja na trpljenje i tješi nas dok trpimo. On nas nadahnjuje da se odričemo Lažova u nama i njegovih iluzija. On nam daje snagu za ustrajnost. Tko ustraje do kraja, bit će spašen!