Kako upravljati dobrima ovoga svijeta? Pitanje kojima se mnogi bave! Kako se odnositi prema siromasima? Odnos prema dobrima ovoga svijeta vrlo je nalik odnos prema Bogu. Isus koristi jednu parabolu koja potiče na promišljanje. Poruka se bolje prima i bolje razumije jer odjekuje u nama i nakon što smo ju pročitali.

Za bogataša se nigdje ne kaže da je učinio nešto zlo, da je na nepošten način došao do bogatstva.

Ova je parabola promijenila život Alberta Schweitzera, koji je Afriku promatrao kao Lazara pred vratima Europe, odnosno bogataša. Bogataš se odijevao u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. To je prvo što nam Luka govori. Bogataš je predstavljen kao onaj koji je imao oko za uspjehe, za poslove. Ako je netko postao bogat u ono vrijeme, govorilo se da je blagoslovljen. Za bogataša se nigdje ne kaže da je učinio nešto zlo, da je na nepošten način došao do bogatstva. Tek da je bio bogat. Ne govori se ni da nije plaćao porez. Živio je svojim životom, trošio na odjeću svoj novac. Ponašao se korektno. Ne osuđujemo ga jer je trošio svoje novce. Bitno je razumjeti tko je taj čovjek. Što mu možemo prigovoriti? Ništa.

Bio je bogat. To potvrđuje i njegova odjeća. Grimiz – crvena boja. Tanani lan mogli su si pribaviti samo bogataši. Naizvan je vrlo lijepo odjeven. Načinom odijevanja predstavljamo se drugima i poručujemo kako želimo da nas drugi vide. Jedna arapska poslovica kaže: Jedi za svoj užitak, a oblači se za užitak drugih ljudi. Odjeća je često metafora u Sv. pismu. Ispod grimiza i lana, bogataš nema ništa, nema imena, dok se siromah zove Lazar, on ima ime. Ime je u Sv. pismu vrlo bitno. Sačuvati ime, značilo je biti poštovan.

Bogataš slijedi naše kriterije. Ako je zaradio, tada može s time raspolagati kako hoće.

Bogataš nema ništa ispod grimiza i lana. Također, za njega znamo da se sjajno gostio. Pun dobara izvana, a iznutra sveden na to da se gosti jelima. On nam predstavlja način kako se možemo odnositi prema dobrima ovoga svijeta. A znamo da nitko ne bi trebao imati privilegij nad njima. Bogatašu iz Evanđelja nemamo ništa za predbaciti jer se i sami možemo prepoznati u njemu. Ne čini ništa zlo. Uostalom, slavlja su mogla biti prilike za sklapanje posla, za pregovore. Bogataš slijedi naše kriterije. Ako je zaradio, tada može s time raspolagati kako hoće. Da je dao malo milostinje Lazaru, tada bi ga još više opravdavali. Parabola upravo kritizira takav odnos prema dobrima ovoga svijeta. Ako se mi stavljamo na stranu onoga tko osuđuje, tada sami sebe ne vidimo.

S druge strane imamo onoga koji je u potrebi. I ta je osoba Božje dijete. Ni u jednoj drugoj paraboli Isus ne daje ime osobi, no ovdje ga imenuje – Lazar. Ime Lazar znači ‘Bog pomaže’. Bog stoji na njegovoj strani. Ne govori se da je Bog na strani bogataša. Bog je na strani potrebitog. Ležao je sav u čirevima pred vratima bogataša, i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Uzimao je ono što je padalo sa stola. Za stolom nisu imali krpe ili salvete, nego su kruhom brisali usta, a otpatke je uzimao siromah. Nedostaje treći lik – Bog. Što Bog misli o ovoj situaciji?

Dobra svijeta oduzimaju se na carini života.

Nastavlja se parabola. Umiru i bogataš i Lazar. Završava i gošćenje i bijeda. Ako smo toga svjesni, tada se već počinjemo ravnati prema Božjim kriterijima. Dobra svijeta oduzimaju se na carini života. Čovjek koji se okrenuo dobrima ovoga svijeta, i nije vidio ništa osim svoga stola, našao se u mukama. Kako to? Je li učinio nešto zlo? Nije. Parabola ne govori o paklu, nego o tome kako Bog sudi naš odnos prema dobrima ovoga svijeta. Bog je predstavljen u razgovoru Abrahama i bogataša. Mogli bismo reći kako bogataši sada uživaju, a onda će platiti, dok će se siromasi, koji sada trpe, poslije utješiti. To je vrlo jeftina utjeha i nema veze s onime što Isus govori.

Lazar nije dospio u raj jer je bio dobar. Nigdje se ne govori da je bio dobar, da se molio, da je bio dobar otac koji se razbolio, itd. Jednostavno se kaže da je bio siromah. Možda je i bolest sam „zaradio“. Ne govori se o zaslugama, već o tome da bogatstvo jednog i krajnja bijeda drugog nije prema Božjem planu. Ima vrlo značajnih detalja u ovoj paraboli. No svaka parabola ima jedinstvenu poruku, a detalji prate onu glavnu. Ona nam ne govori kako će se nakon smrti nagrađivati dobri, a kažnjavati zli, nego nam želi pomoći da već na zemlji živimo evanđelje. Mi čak vidimo kako se bogataš kaje, kako misli i na svoju rodbinu, ali ne može prijeći u raj. Zar bi to bio Bog koji je naviješten u evanđeljima? To nisu detalji koji nam govore što je i kako je u paklu. Evanđelje nam želi reći kako se odnositi prema dobrima u ovome svijetu.

Prijatelji ostaju, a novci odlaze. Bogataš se okrenuo bogatstvu, a ne prijateljima.

Abraham ne prigovara bogatašu da je bio zločest, prevarant. Jednostavno mu govori: Bio si bogataš, a Lazar siromah. Ti se nisi potrudio smanjiti taj jaz i u tome je tvoj propust. U istom poglavlju današnjeg evanđelja govori se kako se bogataš snašao i stekao prijatelje. Prijatelji ostaju, a novci odlaze. Bogataš se okrenuo bogatstvu, a ne prijateljima. Mogao je steći prijatelja u Lazaru. Sad se nalazi u procjepu, a njega je potrebno izravnavati u ovom životu. Ako to ne učinimo u ovom životu, nećemo moći ni na drugom svijetu. Duboki su procjepi između bogatstva i siromaštva. Bolesti i zdravlja. Mnoštva kuća i beskućnika. Gojaznih i gladnih.

Gomilanje bogatstva dok je drugi u potrebi – to je van Božje logike, to nije evanđelje.

Dolazimo do poruke današnjeg evanđelja: gomilanje bogatstva dok je drugi u potrebi – to je van Božje logike, to nije evanđelje. Isus se tome protivi. U paraboli Isus govori o bogatašu koji je osuđen. Zašto? Zato što nije dijelio svoja dobra, slijedio Božji plan. Bogataš ima neku viziju kako druge spasiti, a Abraham mu daje jednostavan odgovor – slušati Božju riječ, Mojsija i proroke. Samo Božja riječ ima snagu osloboditi nas za podjelu dobara. Jedina stvar koja prelazi u drugi svijet jesu prijatelji koje smo stekli dijeleći naša dobra. Jaz pakla i raja na ovoj zemlji nadilazi se dijeljenjem dobara – duhovnih, kulturnih, materijalnih, intelektualnih, i svih ostalih. U pjesmi Kuća puna naroda njen autor kaže: Nek mi bude nagrada kuća puna naroda. A kako to ostvariti ako ne dijeljenjem.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Josipa Bošnjakovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.