Struktura pakla

Sveta Terezija Avilska, crkvena naučiteljica, ispričala je u svojoj “Autobiografiji” što joj se, kad joj je Gospodin pokazao pakao, činilo da se nalazi na ulazu. “Činio mi se kao vrlo duga, uska uličica, poput vrlo niske, tamne i uske peći: pod mi se činio kao blato, s kužnim mirisom.”

Sv. Terezija Avilska / Foto: Public Domain

Na ulazu u pakao bila je i sveta Franciska Rimska. Prema svjedočanstvu njezina ispovjednika, oca Juana Mattiottija, ondje je “vidjela iznimno velik i strašan ponor”. Osim toga, postojao je natpis s ovim upozorenjem: “Ovo je pakao, gdje nema ni odmora, ni utjehe, ni nade.”

Prema izvještaju blažene Ane Katherine Emmerich, pakao koji je vidjela imao je “oblik goleme, tamne zgrade, osvijetljene metalnim svjetlom”. Emmerich je rekla da je imao ulaz s “ogromnim crnim vratima s bravama i zasunima”. Ali anđeli su ih srušili i neprijatelji su se poklonili Kristu kada je sišao u pakao, piše Catholic News Agency.

Blaženica je rekla da postoje zatvori, špilje, pustinje i jezera koja vode u “gađenje i užas”. Sveta Faustina Kowalska je rekla da u paklu “postoje špilje i jame za mučenje u kojima se svaka vrsta agonije razlikuje od druge”.

Muke prema Bogu Ocu

Nešto neobično u životima nekih svetaca jest to da im sam Bog Otac izravno govori. Poseban je slučaj svete Katarine Sijenske, crkvene naučiteljice. U svom djelu pod naslovom “Dijalog Božanske providnosti” svetica pripovijeda da joj je vječni Otac ukazao na četiri glavne muke pakla, iz kojih proizlaze sve druge boli.

Prema svetici, Bog Otac je rekao da je prva muka to što su osuđene duše lišene Njega samoga. To im nanosi toliku bol da bi više voljeli vatru i okrutne muke, samo da ga mogu vidjeti. Ta muka aktivira drugu muku, a to je bol grižnje savjesti, jer su svjesni da svojom krivnjom ne mogu biti s Njim.

Treća muka je viđenje demona jer “gledajući ih bolje upoznaju sami sebe, odnosno znaju da su ih svojom krivnjom dostojni”, otkrio joj je vječni Otac. Nadalje, u demonima te duše vide svoj vlastiti lik toliko užasan “da ga ljudsko srce ne može zamisliti”.

Četvrta muka je vatra. Bog Otac joj je rekao da je duša nematerijalna i da se ne može uništiti, ali da je on u svojoj pravdi “dopustio da izgori u patnji, ali ne uništi”. Zatim je naglasio da vatra čini da duša pati velikim bolovima, u različitim oblicima i ovisno o raznolikosti grijeha i težini krivnje.

Mjesto ‘loših kršćana’ u paklu

U “Zlatnoj legendi” blaženog Jakova de la Voráginea piše da je jednog dana sveti Makarije opat, veliki borac protiv demona, pronašao lubanju. Svetac, nakon molitve Bogu, upita čija je lubanja i gdje je njegova duša.

Lubanja je odgovorila da pripada poganinu i da je njegova duša na dnu pakla. Tada ga je opat ispitivao tko je ispod duše. Lubanja mu je rekla da su na dnu duše “loših kršćana” jer su se “tijekom svojih života s nepoštovanjem odnosili prema Kristovoj krvi kojom su bili otkupljeni”.

Molitva, žrtva mogu pomoći grešnicima da se pokaju i izbjegnu pakao

Dana 13. srpnja 1917. Gospa se ukazala troje djece iz Fátime, sv. Franji i Jacinti Marto te Luciji dos Santos. Prvo dvoje sada su kanonizirani sveci, a treća je proglašena blaženom.

Gospa je potaknula djecu da se „žrtvuju za grješnike i govore često, osobito tijekom molitve i žrtve: O Isuse, ovo je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao zadovoljština za uvrjede koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu. ”

Zatim su djeca vidjela viziju pakla kako je Lucija kasnije ispričala: Činilo se da zrake svjetlosti prodiru kroz zemlju i vidjeli smo kao da je to more vatre. U ovu su vatru uronili demoni i duše u ljudskom obliku, poput prozirne goruće žeravice, sve pocrnjele ili uglačane bronce, plutajući okolo u požaru, sada podignuti u zrak plamenovima koji su izlazili iz njih samih zajedno s velikim oblacima dima koji su sada padali natrag sa svih strana kao iskre u ogromnim vatrama, bez težine i ravnoteže, usred krikova i jecaja boli i očaja, koji su nas užasnuli i natjerali da drhtimo od straha. (Mora da je taj prizor bio ono zbog čega sam zavapila, jer ljudi kažu da su me čuli). Demoni su se mogli razlikovati po zastrašujućoj i odbojnoj sličnosti strašnim i nepoznatim životinjama, crnim i prozirnim poput gorućeg ugljena.

„Užasnuti i kao da tražimo pomoć, podigli smo pogled prema Gospi, koja nam je tako ljubazno i ​​tako tužno rekla: ‘Vidjeli ste pakao u koji idu duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost prema mom Bezgrješnom Srcu. Ako se učini ono što vam kažem, mnoge će duše biti spašene i bit će mir.’”

Gospa je tada rekla djeci: Kad molite krunicu, recite nakon svakog otajstva: O moj Isuse, oprosti nam, spasi nas od paklenog ognja. Vodi sve duše u nebo, osobito one kojima je to najpotrebnije.

Kasnije, kad je Jacinta bila jako bolesna, podijelit će mnoge uvide, među kojima: “Grijesi zbog kojih većina duša ide u pakao su grijesi tijela.”