Ponekad, nakon ispunjenih svih preduvjeta i ustrajne molitve nema ozdravljenja. To ne znači da smo slabe vjere ili da nas Bog ne voli. Ponekad je bolest „trn u tijelu” koji Bog ne uklanja zbog našega dobra (usp. 2 Kor 12,9). Ako nas molitva ne ozdravi, ona će nas svakako duhovno okrijepiti i ojačati da lakše nosimo svoj križ i da imamo više milosrđa i sućuti prema bolesnicima koji trpe više od nas.
Duh Sveti otkupljuje, posvećuje i ozdravlja naše smrtno tijelo da bismo mogli proslaviti Boga u tijelu.
Kakav je odnos Duha Svetoga i (čudesnoga) tjelesnoga ozdravljenja? Otprilike jedna trećina evanđelja govori kako Isus u sili Duha ozdravlja bolesne i uskrisuje mrtve. To čini iz ljubavi i samilosti. Zato Isus traži i od svojih učenika da, uz naviještanje evanđelja, liječe bolesne i izgone zloduhe (usp. Lk 9,2). Kod Isusa i apostola ozdravljenje se uvijek povezivalo uz silu Duha Svetoga (usp. Lk 4,18; 6,19). Dar liječenja ili karizma ozdravljanja bila je jako prisutna u ranoj Crkvi (usp. 1 Kor 12,9). Tijekom povijesti Crkve ova karizma ozdravljanja sve više se odvajala od službe evangelizacije i vezivala se samo za pojedince (svece) i pojedina mjesta (svetišta). Nakon Drugoga vatikanskog sabora Crkva se vraća izvorima i obnavlja sakrament bolesničkoga pomazanja i preporučuje molitve za ozdravljenje (usp. Jak 5,15). Molitve za ozdravljenje i oslobođenje i naviještanje evanđelja uvijek idu zajedno, kao i kod Isusa.
Molitve za ozdravljenje i oslobođenje i naviještanje evanđelja uvijek idu zajedno, kao i kod Isusa.
Od čega nas Duh ozdravlja? U Himnu molimo Duha da „osnaži svojom vječnom snagom ono što je u našem tijelu nemoćno (bolesno)”. Neke bolesti smo naslijedili ili stekli bez naše krivnje. Neke bolesti i slabosti posljedica su i naših grijeha, posebno razne ovisnosti o hrani, alkoholu, duhanu, drogama, pornografiji, kocki, internetu itd. Postoje i bolesti čiji je korijen u našoj podsvijesti, kao što su kompleksi, agresivnosti, nesigurnosti itd. Duh Sveti nas ozdravlja od svih tih bolesti, i to po molitvi, po sakramentima (bolesničko pomazanje, ispovijed, euharistija), po Riječi Božjoj (usp. Mudr 16,12). Važno je da bolesnik traži ozdravljenje s vjerom, kajanjem, praštanjem i ustrajnošću. Ponekad, nakon ispunjenih svih preduvjeta i ustrajne molitve nema ozdravljenja. To ne znači da smo slabe vjere ili da nas Bog ne voli. Ponekad je bolest „trn u tijelu” koji Bog ne uklanja zbog našega dobra (usp. 2 Kor 12,9). Ako nas molitva ne ozdravi, ona će nas svakako duhovno okrijepiti i ojačati da lakše nosimo svoj križ i da imamo više milosrđa i sućuti prema bolesnicima koji trpe više od nas. Zapamtimo da Duh dolazi ne samo da nas ozdravi nego i da nas spasi, pouči, opomene, ojača, utješi, rasvijetli. Ozdravljenje tijela je samo dio te „duhovne terapije”. Važno je da što redovitije izlažemo nevidljivom, ali snažnom Svjetlu Duha svoju pamet, volju i tijelo. „Balzam” Duha ozdravljat će postupno naše pameti od laži i zabluda, iscjeljivat će našu volju od sebičnosti i hladnoće, liječit će naša tijela od bolesti i slabosti. Duh priprema naše biće za vječni život.
Ponekad je bolest „trn u tijelu” koji Bog ne uklanja zbog našega dobra (usp. 2 Kor 12,9).
Dođi, Duše Sveti! Ti si liječnik i lijek duše i tijela. Iscijeli nas od svih bolesti koje smo naslijedili ili koje izviru iz trauma prije i nakon poroda. Ozdravi nas od svih ovisnosti i navezanosti na užitke, novac, moć i čast. Ozdravi nas od malodušnosti, depresije, ogorčenja i tuge. Ozdravi i okrijepi cijelu Crkvu miomirisom Riječi i sakramenata. Amen.