Naši grijesi ne umanjuju Njegovu ljubav. On nas čeka raširenih ruku i otvorena srca da mu se vratimo ako odlutamo. Uvijek je spreman oprostiti nam i ozdraviti nas; želi nas očistit od grijeha i obnoviti da bismo imali puninu života.

Na prvom mjestu je Otac, izvor svega, na drugom mjestu je Sin, Očeva spoznaja, a na trećem mjestu je Duh, ljubav Oca i Sina.

I mi ljudi današnjice možemo susresti živoga Isusa prvenstveno u Božjoj Riječi koja je zapisana u Bibliji, zatim u molitvi, a posebno u euharistiji.

Boga ljubimo kad vršimo njegove zapovijedi, odnosno kad spoznamo i vršimo njegovu volju.

Kada spoznamo i doživimo u srcu da je Bog naš tata, onda cijelo naše biće zadrhti i obraduje se, kličući "Abba, Oče".

Duh potiče i vjernike i nevjernike da čine dobro a izbjegavaju zlo, da slijede Istinu.

Važno je da otkrivamo putove mira, da koračamo stazama mira, ali zapamtimo da je potpuni mir dar Božji koji se ostvaruje tek u nebeskom Jeruzalemu.

Naša pamet je poput mlina: ono što stavimo prvo u njega, to se melje cijeli dan (Ivan Kasijan). Zato na početku dana stavljajmo u svoj um zrna dobrih (Božjih) misli i riječi, da ne bi đavao ubacivao svoj kukolj.

Duh Sveti puni naša usta besjedom da izgrađujemo Crkvu, grad Božji koji je utemeljen na Božjoj ljubavi koja ide do zaborava i prezira sebe, za razliku o grada Babilona koji je utemeljen na ljubavi prema sebi koja ide sve do prezira Boga.

Ponekad, nakon ispunjenih svih preduvjeta i ustrajne molitve nema ozdravljenja. To ne znači da smo slabe vjere ili da nas Bog ne voli. Ponekad je bolest „trn u tijelu” koji Bog ne uklanja zbog našega dobra (usp. 2 Kor 12,9). Ako nas molitva ne ozdravi, ona će nas svakako duhovno okrijepiti i ojačati da lakše nosimo svoj križ i da imamo više milosrđa i sućuti prema bolesnicima koji trpe više od nas.