Lk 11,1-13

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: „Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.“ On im reče: „Kad molite, govorite:

Oče! Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

I otpusti nam grijehe naše:

ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!

I ne uvedi nas u napast!“

Kad su učenici zamolili Isusa da ih nauči moliti, nije ih opterećivao teškim riječima. Rekao im je da Boga mogu zvati Ocem – jednostavno, s povjerenjem. A onda im je ispričao priču koju svi razumijemo: o čovjeku koji usred noći kuca na vrata i traži pomoć.

Rekao im je da Boga mogu zvati Ocem – jednostavno, s povjerenjem.

Isus time kao da želi reći da Bog nije onaj koji spava, nego koji sluša. I kad kucaš u ponoć života – umoran, izgubljen, zabrinut – On ne govori: „Ne mogu sad“, nego ustaje i daje. Možda ne odmah, možda ne ono što smo mi zamislili, ali daje ono što nam je stvarno potrebno.

Kaže nam: „Ištite – i dobit ćete. Tražite – i naći ćete. Kucajte – i otvorit će vam se.“

Te riječi vrijede i danas. I vrijede za sve – za djecu, mlade, roditelje, starije. Koliko puta sami ne znamo kud dalje? Koliko puta šutimo pred Bogom jer mislimo da ga ne zanima? A On kaže: „Govori mi! Pitaj me! Traži me! Kucaj!“, piše fra Joel Sirovina za portal fra3.

Nadalje, uspoređuje Boga s ocem koji zna darivati svoju djecu. Ako mi, koji često griješimo, znamo biti dobri prema svojoj djeci, koliko više će Otac s neba darovati one koji ga mole. Najveći dar koji nam Bog želi dati je Duh Sveti – snaga, mir, prisutnost, utjeha, svjetlo kad ne vidimo dalje.

Zato, ne prestaj moliti. Ne boj se reći Bogu što te boli. On je Otac koji te čeka.

Molitva djeteta Ocu

Dragi Bože,

ti si moj Otac i znaš sve o meni.

Hvala ti što me voliš i kad griješim.

Daj mi snage da budem dobar,

da volim druge i da se ne bojim ničega.

Čuvaj moju obitelj i prijatelje.

Budi sa mnom kad sam sretan

i još više kad sam tužan.

Volim te Bože.

Amen.