Članak u cijelosti prenosimo s portala Božje milosrđe.

Najprije se zaustavimo na detalju slike od kojega počinje svaki susret: na Njegovu pogledu! Isus je rekao s. Faustini: Moj pogled s te slike je moj pogled s križa. (Dn 326) Dakle već ovaj  detalj slike uvodi nas u dramu susreta s Bogom. Svaki put kada stojim ispred slike Milosrdnog Isusa, stojim kao Njegov dužnik, kao onaj za koga je Isus dao Svoj život, za koga je u strašnim mukama umirao na križu kroz nekoliko sati na Golgoti.

Kako je Isus gledao na ljude sabrane ispod Križa?

Evanđelisti nam ništa ne kažu o ovome, jedino Ivan spominje da Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio (Iv 19, 26). Vidje – dakle gledao ih je. Kakav je to bio Njegov pogled? Sveta Faustina, među mnogim neobičnim iskustvima, imala je i takva da je mogla biti uz Isusa u svim Njegovim trpljenima. Na Veliki Petak 1936. godine, u danu u kojem čitava Crkva, ne samo da se spominje već nekako i proživljava ponovo muku i smrt Isusovu, u 15 sati, dakle točno u trenutku Njegove smrti, Faustina je ugledala Raspetoga. Isus ju je pogledao i rekao: Žedan sam! (usp. Dn 964-965 i Dn 1032)

Primjer Isusa koji umire za grješnike raspalio je u njoj istu onu žeđ koja je Njega dovela na Golgotu: želja za spašavanjem nas sviju od vječne nesreće, od pakla, od vječnog prokletstva, od tuge i očaja koji su toliko veliki da, kad bi to bilo moguće, ljudi bi tamo počinjali samoubojstvo; ali problem leži u tomu da tamo nema „druge opcije“, nema drugog rješenja – pakao je vječno stanje udaljenosti od Boga. A zbog toga što je Bog ljubav sama, pakao je vječnost bez ljubavi. Zapravo, to je košmar od kojega nas je Isus želio očuvati i zato je dao Svoj život za nas.

A zbog toga što je Bog ljubav sama, pakao je vječnost bez ljubavi.

Isus s križa i Isus sa slike Božjeg Milosrđa, gledajući nas, govori: ŽEDAN SAM! Žedan sam spasenja duša, želim spasiti sve! Faustina, gledajući Njega, počinje doživljavati u sebi tu istu žeđ. I eto promjene, koja se događa uvijek kada se osobe ljube i kada provode zajedno puno vremena – postaju slični jedno drugome.

Puno sam puta sa sestrama išla u SAD na susrete mladih – SEEK Conference. Na našem štandu uvijek se nalazila slika Milosrdnog Isusa, odnosno Njegovo Lice. Slika Lica je bila uvećana – bila je velika oko metar. Slika je zaista fascinirala! Njegov pogled privlačio je mnoge.

Sjećam se kad mi je prišla jedna djevojka s pitanjem: Zašto je Isusov pogled tako tužan? Iznenadila sam se, jer nikada nisam na taj način razmišljala o Isusovu pogledu s te slike. Razgovarajući podosta vremena s tom djevojkom, shvatila sam da ona gleda Isusa kroz prizmu svoje tuge i žalosti. Nakon razgovora primijetila sam da na našem štandu stoji i oglas – poziv na molitvu svakoga dana u 15 sati. Bila sam ganuta kada sam ju vidjela da dolazi na molitvu. Zadnjeg dana susreta prišla mi je s osmijehom, ozarena lica. Slika Milosrdnog Isusa i snaga molitve bile su joj istinskim mjestom Susreta. Isus je nju sreo baš tu gdje se nalazila – u njezinoj tuzi – i prošao s njom kroz tu dolinu suza. A ona Ga je susretala u Satu Božjeg Milosrđa, u satu Njegove smrti. Za vrijeme tih susreta On ju je promijenio. A sve je krenulo od pogleda!

Dopustiti Isusu da nas gleda, provoditi vrijeme „pod“ Njegovim pogledom!

Život „pod Isusovim pogledom“ za neke je povezan s određenom napetošću. Kada bih ponekad – držeći predavanje nekoj grupi – spomenula da je Isus uvijek s nama i da nas Njegov pogled stalno prati, tada su neki spuštali pogled prema podu, bježeći na taj način i od mojega pogleda.

Ivan Pavao II., ovako je o tome napisao u svome Rimskom triptihu: „Omnia nuda et aperta sunt ante oculos Eius“, što znači: „Sve je golo i otkriveno Njegovim očima.“ Isto govori i sv. Pavao u Poslanici Hebrejima gdje stoji napisano: Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. (Heb 4, 13)

Trebamo li se bojati Boga koji sve vidi, kome je sve poznato, sve otkriveno i golo? Pa da nemate nikakvih sumnji i da se ne bojite Njegova pogleda, pogleda Onoga koji sve proniče, Vječni Bog, Stvoritelj svemira postao je dijete, rodio se u štali, među životinjama… I Taj isti je umro na križu između dva najveća zločinca – samo zato da nas uvjeri u Svoju veliku Ljubav, da Ga se ne bojimo, već da Mu se približimo! Kako je lijep opis sv. Luke Evanđelista koji govori: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici! Isus se požalio s. Faustini govoreći: Ako vas moja smrt nije uvjerila u moju ljubav, što vas može uvjeriti? (Dn 580) Kada sam umirao na križu, nisam mislio na sebe već na bijedne grješnike i molio sam Oca za njih.“ (Dn 324)

Umirući, Isus je mislio i na mene! U Njegovim sam očima bijedan grješnik. On vidi moju bijedu, ali ima suosjećanja za mene.

Umirući, Isus je mislio i na mene!

Isusov pogled s križa jest rahamin= milosrđe; to je pogled majke koja ljubi, koja – čak i onda kad ju vlastito dijete ubija – ne može gledati drukčije već s ljubavlju, jer ga bezuvjetno ljubi i, trpeći od njegove ruku, ne prestaje ga voljeti!

Sada se sjetih još jednog Isusova pogleda – kada pogleda Petra, i nakon čega Petar gorko zaplaka. Pogled je to Milosrdne Ljubavi koju je u strahu triput zanijekao, pogled Onoga koji ga bezgranično voli i oprašta i prije nego je Petar uopće uspio zamoliti za oproštenje: …Gospodin se obazre i upre pogled u Petra (usp. Lk 22, 54-62).

Isusov pogled s križa, pogled sa slike jednostavno govoreći pogled je Milosrdne Ljubavi, to je On koji ju je najbolje pokazao umirući za nas, da mi možemo živjeti!