Svi smo susreli s osjećajem krivnje poslije pada. Krivnja može biti dobra - ako smo žalosni zbog toga što smo povrijedili Gospodina, ali i kriva - ako se oholo pitamo "kako se to meni moglo dogoditi?".
Uz krivnju ili ljutnju na sebe same nakon manjeg ili većeg pada, postoji još jedna napast, a to je poistovjećivanje s grijehom.
Sreća je što je realnost drugačija, jer nas Bog ne gleda kroz prizmu grijeha. Mi nismo grijeh, prenosi Aleteia.
Božji ili ljudski pogled?
Došao je po tebe, čeznuo je za tobom, tražio te u tvojoj obitelji, uzeo te u krštenju posvajajući te u trojstveni život. Gleda te i vidi tko si u najdubljoj intimi. Ne gleda nas kroz prizmu grijeha, već milosrđa i razumijevanja. To ne znači da se ovdje želi reći kako je u redu griješiti, ili da je pojam grijeha relativan.
Uz krivnju ili ljutnju na sebe same nakon manjeg ili većeg pada, postoji još jedna napast, a to je poistovjećivanje s grijehom.
I nas su mnogi povrijedili svojim grijehom, zbog čega ih danas možda ne volimo. Zapravo – često ih i definiramo kroz grijeh. Zašto? Jer nekada i sami sebe definiramo kroz grijeh.
Bog ne. On zna da su ljuti ljudi ranjeni; tvrdoglavi nesigurni; lijeni u strahu; nepromišljeni rastreseni; egocentrični štite sami sebe; a u cjelini – svi su patnici.
Bog nas ne mrzi ni kada griješimo. Naprotiv, želi provesti još više vremena s tobom zbog tvog grijeha. On jasno vidi tvoj grijeh i voli te više, jer vidi ranu koja je ispod njega. Zašto? Jer Bog zna odakle dolazi grijeh.
I nas su mnogi povrijedili svojim grijehom, zbog čega ih danas možda ne volimo. Zapravo – često ih i definiramo kroz grijeh. Zašto? Jer nekada i sami sebe definiramo kroz grijeh.
Ti nisi beznačajan nitkov, ti si Kristov. I kad si sagriješio, nije te otpisao, došao te potražiti. On te gleda kao što je Otac gledao Izgubljenog sina – i njegovog starijeg brata. Dolazeći ti u susret.
A Božji gnjev?
Neporecivo je da Sveto pismo govori i o Božjem gnjevu za grešnike.
Božji je gnjev usmjeren na grešnike kojima nije žao, grešnike koji se odbijaju promijeniti, grešnike koji poriču da postoji grijeh.
On jasno vidi tvoj grijeh i voli te više, jer vidi ranu koja je ispod njega. Zašto? Jer Bog zna odakle dolazi grijeh.
Ukoliko si grešnik otvoren za promjenu – poput Samarijanke, žene uhvaćene u preljubu, ili Petra – situacija je drugačija.
Ti nisi beznačajan nitkov, ti si Kristov. I kad si sagriješio, nije te otpisao, došao te potražiti. On te gleda kao što je Otac gledao Izgubljenog sina – i njegovog starijeg brata. Dolazeći ti u susret.
Ako si u stanju smrtnog grijeha, Isus te gleda kao što pastir gleda janje koje proždire vuk: s ljutnjom zbog krađe i odlučnošću da te vrati u život. Đavao vam s druge strane govori u tom trenutku da prestanete moliti kad ste u grijehu. “Bog te sada neće slušati, grešniče”, kaže on. “Koja je korist?”
Ali – ne prestajte moliti! “Ovo je velika pogreška”, piše Jacques Philippe. “Gdje ćemo naći lijek za svoje pogreške ako ne u blizini Isusa?”
Isus je došao zbog grešnika, a ne zbog pravednika. Ako si u stanju grijeha, ti si osoba koju najviše želi slušati.