U posljednje vrijeme, dok sam sjedio pred Presvetim Sakramentom tijekom euharistijskog klanjanja, često sam bio potaknut da razmišljam o jednom od najdubljih trenutaka u mom životu; kad mi je stvarnost Isusove prisutnosti u Euharistiji postala živo jasna. Bilo je to vrijeme neposredno prije primanja prve svete pričesti, razdoblje kada sam tek počinjao shvaćati svoje razumijevanje Euharistije. Ono što je pokrenulo ovaj ključni događaj bio je kada je jedne nedjelje nakon mise moja majka, vođena nevjerojatnom željom da bolje razumijem svetu narav sakramenta, prišla svećeniku. Molila ga je da me provede kroz objašnjenje svete misne žrtve, piše Catholic Exchange.

Svećenik, otac Angelo, koji je s velikim oduševljenjem ispunio njezin zahtjev, ljubazno me uzeo za ruku i poveo prema oltaru. Dok sam stajao ondje, gledajući u izuzetnu mramornu strukturu, preplavio me osjećaj poštovanja i iščekivanja. U nastojanju da demistificira duboko otajstvo vjere, svećenik me, s apsolutnim entuzijazmom, počeo nježno poučavati istini koja će zauvijek promijeniti moje duhovno putovanje kao katolika.

Očeve su ruke pažljivo podigle kalež i zamišljenom kretnjom usmjerio moju pozornost na kamenje utisnuto s njegove strane. Svaki kamen, objasnio je, bio je sa zaručničkog prstena njegove bake, koji je sada bio poseban dio ove svete posude koja se koristila za držanje Predragocjene Krvi Kristove. Još kao šestogodišnjak shvatio sam dubinu trenutka.

Djeca na misi / Foto: Jeffrey Bruno / Aleteia

Dok se nosimo s izazovima i neizvjesnostima sadašnjosti, značaj Euharistije ostaje čvrsto sidro u našim životima. Unatoč neprijateljskom okruženju prema kršćanima, posebice katolicima u našem vremenu, uvijek se možemo čvrsto držati Krista, koji će nam dati snagu i hrabrost da izdržimo sve što je pred nama.

S oltara je svećenik kleknuo pokraj mene i uputio me prema Svetohraništu. Pogledao me u oči i postavio mi pitanje koje je izgledalo jednostavno, ali je u stvarnosti bilo prilično duboko. “Znate li TKO je unutra”, upitao je, što je dovelo do kratkog trenutka zamišljene tišine. Nježno sam odgovorio, priznajući prisutnost domaćina unutar Svetohraništa.

Tabernakul/ Foto: Dario Zürchauer

Osmijeh mu je bio topao i nastavio je govoriti: “Da, ali TKO je unutra?” Pogled mi je ostao usmjeren na zlatnu svetinju, za koju sam znao da mora imati odgovor na ovo pitanje. Nakon razdoblja u kojemu nisu bile izgovorene riječi, konačno je odlučno pokazao i hrabro izjavio: “ISUS je unutra, ISUS je u Svetohraništu.”

Riječi koje je otac rekao sa mnom tog dana odjekivale su u mom umu i srcu čak i svih ovih godina kasnije, ostavljajući trajan trag u mom razumijevanju Euharistije. Moje iskustvo prvog razumijevanja Stvarne prisutnosti i ovog posebnog dara koji nam je Krist dao ostavilo me zauvijek preobraženim. Bilo je to otkrivenje duboke istine da je Krist istinski i stvarno prisutan; Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo, kao pravi Bog i pravi čovjek, u Euharistiji.

Euharistija / Foto: Dario Zürchauer

Dok se nosimo s izazovima i neizvjesnostima sadašnjosti, značaj Euharistije ostaje čvrsto sidro u našim životima. Unatoč neprijateljskoj kulturi prema kršćanima, posebice katolicima u našem vremenu, uvijek se možemo čvrsto držati Krista, koji će nam dati snagu i hrabrost da izdržimo sve što je pred nama. Uvijek moramo imati na umu da se ovaj dragocjeni dar ne smije uzimati zdravo za gotovo, a mnogi od nas su to shvatili kada nam je uskraćen pristup svetoj misnoj žrtvi tijekom pandemije koronavirusa. Nikada u životu nisam mislio da će biti trodnevlje i Uskrs bez mise i primanja euharistije. Nikada neću zaboraviti to strašno vrijeme.

Pričest/Foto: Dario Zürchauer

Neka naša srca budu preplavljena obilnom zahvalnošću, ne samo za ovaj dragocjeni dar. Neka nas sjaj Djeteta Krista jarko obasja, ne samo sada, nego i u danima nove godine. Neka Njegova prisutnost odjekuje u našim srcima i neka nas uvijek vodi na putu prema nebu dok se ponovno ne okupimo kao zajednica vjernika na primanju Euharistije.