Braćo i sestre, jesmo li mi jedno?

Imamo li istoga pastira? Jesmo li u zajedništvu? Na sve ovo mogli bismo odgovoriti jednostavno – da. Imamo jednoga papu, jednoga nadbiskupa, jednoga župnika. Svi smo jedna Crkva Katolička, jedna biskupija, jedna župa. Svi smo kršćani, katolici. To je Božji dar koji nam je dan, ali koliko smo dopustili da on zaživi u istini naše nutrine?

Jesmo li onako jedno kao što je to Isus uoči svoje smrti htio da budemo?

Jesmo li jedno kao što su on i Otac jedno? Isus je sve činio za Oca, a Otac je njega proslavio kad ga je podignuo od mrtvih i postavio sebi zdesna.

Isus je živio za Oca.

Otac, Sin i Duh Sveti su tako savršeno jedno, da čak nisu tri Boga, nego jedan jedini Bog. Svaki od trojice u potpunosti Bog, svi zajedno jedan jedini Bog. To je tajna koja nadilazi sposobnosti našeg razuma.

Berba pšenice/ Foto: Facebook

Je li previše očekivati da se nešto slično dogodi s nama, zajednicom Kristovih vjernika?

Ne bi li tako duboko jedinstvo narušilo slobodu pojedinca? Sliči li takvo jedinstvo raju na zemlji, ili totalitarnom režimu?

Čovjek sam ne može ostvariti jedinstvo.

Svi mi po naravi naginjemo podjelama. Svatko gleda na stvarnost iz svoga malog kuta. I svatko želi vršiti svoju volju. Naše vrijeme nam, nažalost, to tako jasno pokazuje. Unatoč svim lošim povijesnim iskustvima i svim naporima oko jedinstva među marodima,  unatoč svim sredstvima prometa i komunikacije, kao da nismo naučili ništa, nego svijet ponovno zapada u duboke sukobe. I ne samo svijet, nego i Crkva strepi za svoje jedinstvo.

A mi kršćani smo nekako navikli da određene ideale evanđelja držimo samo za to – ideale, i ništa više.

Da kažemo u sebi: „Da, Isuse, lijepo si to zamislio, ali to se vjerojatno ne odnosi na nas, nego na neke druge, na neke svetce iz prošlosti.“

Stoga moramo danas priznati: Isuse, nismo ostvarili tvoju vruću želju.

Ti si za nas molio, štoviše, ti si posvetio svoj život da mi budemo jedno. Mi smo jedno na papiru, ali srca su nam daleko jedna od drugih, te su tako su daleko od tebe i od Oca.

Danas te molimo, Isuse, daj nam ponovno dar koji si izmolio na dan svoje muke – daj nam ponovno ljubav božanski jaku. Daj nam ponovno ljubav savršenu, koja spaja ljubljenoga i onoga koji ljubi!“

Odlučimo danas zaista prihvatiti ono što već jesmo.

Sjetimo se stoga svoga krštenja. Zaodjenuli smo se Kristom. Tada smo se odrekli svoga života, a prihvatili njegov život. Recimo zajedno sa svetim Pavlom: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.” Živimo svoje krštenje.

Euharistija / Foto: Marijan Susenj/PIXSELL

U svetoj pričesti jedemo jedan kruh i pijemo iz istog kaleža.

Primamo jednoga Krista. Ako je isti Krist koji je u meni i u tebi, onda smo preko njega i mi jedno. Ako zaista prihvaćam Krista u euharistiji, onda prihvaćam u ljubavi i brata koji se tim istim Kristom pričestio.

U euharistiji je prisutan pravi Bog i pravi čovjek.

On, jedno s vječnim Ocem, živio je zbog mene kao običan čovjek. Zato ja, običan čovjek, živim za njega. Po vjeri i životu za Isusa i ja mogu biti jedno s Ocem. I jedino po zajedništvu s Ocem i Sinom mogu ostvariti pravo zajedništvo s ljudima.

Ne sumnjajmo da Bog može ostvariti jedinstvo i zajedništvo.

Isus na jednom mjestu kaže „ja i Otac u vama”, a na drugom „vi u meni i u Ocu”. Nije se zabunio. Stvorio nas je kao beskonačnu dubinu, koju samo On može ispuniti.

Sposobni smo primiti Boga, ako nam se On želi darovati.

Zato i kaže „ja i Otac u vama”. Ali On uvijek ostaje veći od nas, uvijek nam jedinstvo Oca i Sina ostaje tajna. Zato i kaže „ja i Otac u vama”.

Braćo i sestre, to je naša nada. Mi se ne nadamo nebu gdje ćemo za nagradu dobiti samo neku stvar u kojoj ćemo moći uživati, ili samo neki najbolji osjećaj koji postoji. Ne.

Mi se nadamo nebu u kojem je sva radost u gledanju drugoga.

Sva radost u nebu bit će gledanje Oca, Sina i Duha Svetoga licem u licem.

I gledajući zajedno Presveto Trojstvo, bez prestanka ćemo u ljubavi gledati jedni druge.

Nebo, to nije neka nagrada koju mogu živjeti sam sa sobom. Nebo – to su drugi.

Ako imamo ljubavi jedni za druge, već sada živimo dio neba. I ako žarko čeznemo za Isusom, On već sada dolazi k nama. Ne čeka kraj vremena, ne ostavlja dugo našu dušu da čezne, nego joj ispunja želju, prilazi joj i ispunja ju sobom. Za nas su sada posljednja vremena, jer Isus dolazi k nama! Maranatha!

Dođi, Gospodine Isuse!