Platon, Aristotel i Toma Akvinski učili su da je Bog istina, dobrota i ljepota. Tragati za onim što je istinito, što je dobro ili što je lijepo znači tražiti Boga. Suprotno uvriježenom mišljenju, dok tragamo za istinom, dobrotom i ljepotom, Bog nam ne izmiče. Ostavlja trag natuknica koje vode do njega ako smo dovoljno zainteresirani da ga tražimo. On to čini jer zna da volimo istraživati ​​i otkrivati, piše Catholic Exchange.

Čak i kad učimo više o sebi, učimo više o njemu jer je on naš Stvoritelj.

Život je igra, a Bog je dizajner igre. Francis Thompson, u svojoj pjesmi Nebeski pas kaže da je pobjegao od njega. . . pobjegao je od Boga, odnosno od psa koji ga je jurio. Očito se tako igra. Mi trčimo za njim, on trči za nama – poput skrivača – i priznali mi to ili ne, često smo oduševljeni neizvjesnošću skrivanja pa traženja. Skrivamo se od Boga na neko mjesto za koje mislimo da nas neće pronaći (naravno, On se igra). On nas pronalazi, a mi smo iznenađeni kada to učini. Onda On ode i sakrije se, ali tek toliko da nam bude mali izazov, da igra bude zanimljiva. Mi opet prolazimo pokraj Njega i opet ne primjećujemo da nam je tako blizu.

Učinio nas je sličnima Sebi. Oduševljen je potragom. On nas poznaje bolje nego mi sami sebe, ali u svojoj ljubavi prema nama – rekao bih – još uvijek je dirnut pustolovinom igranja igre s nama. Istina, dobrota i ljepota pokazatelji su da smo Ga pronašli. Budući da je Bog istina, On već zna sve što treba znati o nama. Njegov užitak dolazi od našeg traženja i učenja o sebi. Kroz Kristovo učenje, kroz štovanje i kroz milosrđe otkrivamo savjete koje nam je Bog dao da nam pomognu pronaći ga. Čak i kad učimo više o sebi, učimo više o njemu jer je on naš Stvoritelj. Kako kaže Katekizam Katoličke Crkve:

“Sva stvorenja imaju određenu sličnost s Bogom, a osobito čovjek. . . njihova istina, njihova dobrota, njihova ljepota odražavaju beskrajnu Božju savršenost” (KKC 41).

Istina našeg učenja

Isus je rekao “Ja sam Istina”, što znači da je istina osoba. Kada poznajemo tu osobu, prepoznajemo Njegov glas. “Ovce moje poznaju me i slušaju glas moj”, rekao je Isus. Kada tražimo istinu, počinjemo je bolje prepoznavati i počinjemo stjecati sposobnost da je razlikujemo od njezinih krivotvorina. Kada spoznamo glas istine, nakon što čujemo nešto što zvuči nepristojno, ili lažno, ili pogrešno, možemo sami odlučiti i reći: “Ja znam istinu, a On ne bi rekao tako nešto.”

Učenje o Bogu isto je kao učenje o istini: učimo što je istina kroz proces eliminacije. Kao što bi Sherlock Holmes rekao: “Kada eliminirate sve što je nemoguće, tada sve što ostane, koliko god nevjerojatno bilo, mora biti istina.”

Je li nam Bog mogao dati nešto bolje od Euharistije za naš boravak ovdje na zemlji?

Sveti Toma Akvinski bi se složio i otišao dalje govoreći da je istina koju nalazite Bog. Ili, njegovim riječima, “što se tiče Boga, ne možemo shvatiti što On jest, nego samo ono što On nije i kako druga bića stoje u odnosu na njega”.

Ali proturječim sam sebi, možda mislite. Prvo, kažem da možemo spoznati istinu i stoga možemo upoznati Boga budući da je on istina. Zatim citiram Akvinskog koji kaže da ne možemo shvatiti tko je On. Boga Oca ne možemo upoznati osim po Kristu Sinu. Akvinski je bio dovoljno pametan da napravi ovu razliku. Kalcedonski koncil jasno je rekao da trebamo paziti da ne pomiješamo dvije Isusove naravi. Isus nije Otac, ali Isus je Bog. Ne pokušavajte omotati glavu oko toga. Nismo stvoreni za to. Nama je, međutim, darovana euharistija.

Je li nam Bog mogao dati bolje za naš boravak ovdje na zemlji? Akvinski govori o jedinstvu među transcendentalima zajedno s istinom, dobrotom i ljepotom. Ima li boljeg načina da postanete jedno s Bogom od konzumiranja Njegova tijela? Ako ga želimo konzumirati, ima li boljeg načina nego da to učinimo budući da je on u obliku kruha—namirnice koja je najvažnija namirnica u našoj svakodnevnoj prehrani?

Je li nam se trebao dati na neki drugi način osim hrane? Grijeh je došao na svijet tako što su Adam i Eva pojeli nešto, zabranjeno voće. Bog je preokrenuo prokletstvo dajući nam nebesku hranu.

Sveti Petar Julian Eymard je rekao,

“Imajte veliku ljubav prema Isusu u njegovom božanskom sakramentu ljubavi; to je božanska oaza pustinje. To je nebeska mana putnika. To je Sveti kovčeg. To je život i raj ljubavi na zemlji.” (Djeci Marijinoj, 21. studenog 1851.)

Dakle, možemo s pouzdanjem naviještati Stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji kroz istinu našeg nauka jer Euharistija je Krist, Krist je Istina, i to je ono što Crkva uči. Više od puke istinitosti, Euharistija je najsavršenije utjelovljenje istine jer je sama Istina.

Ljepota našeg štovanja

Ljepota je također osoba. Stoga trebamo graditi lijepe crkve i slaviti na lijepim misama s lijepom glazbom, lijepim molitvama i lijepim homilijama. Istina i ljepota su zamjenjive. Gdje je ljepota tu je i Istina; gdje je Istina tu je i ljepota. Ako nešto nije istina, neće odzvanjati ljepotom u našim ušima. Ako nešto nije lijepo, neće zvučati istinito.

Znamo to jer kada čujemo prekrasan glazbeni komad, u njemu prepoznajemo neku istinu koja nadilazi riječi. Način na koji nas ljepota ostavlja bez riječi  je dokaz njene nadzemaljske dubine i istine. I stoga naše bogoslužje treba biti lijepo, jer kroz ljepotu nebeske istine koje nadilaze ovaj svijet mogu sići do nas.

Dobrota naše pratnje

“Što god učiniste ovoj mojoj najmanjoj braći, meni učiniste” (Matej 25)

Kad primijetim neko nesebično dobro koje je netko učinio, trzaj u srcu je kao onaj kad čujem lijepu pjesmu ili prepoznam neku duboku istinu. Sva ta iskustva mali su susreti s Bogom. I osobno mogu posvjedočiti da taj osjećaj nikad nije bio snažniji nego kad primam Euharistiju. Ne doživljavam svaki put istu snagu, ali nijedno iskustvo ne dopire do mog srca češće nego primanje Euharistije. To je zato što je Bog stvorio naša srca, pa točno zna kako do njega najbolje doći.

Primanje Euharistije dopire do mog srca jer prepoznajem Njegovu žrtvu punu ljubavi kada je primam. Isus nas prati u Euharistiji. Dobrota u našem druženju s drugima počinje s Kristovim praćenjem s nama u Euharistiji. Naša dobrota je prelijevanje ljubavi i dobrote koju primamo kada konzumiramo Presveti Sakrament i čini dobrotu jednom s nama.

Kroz istinito učenje, bogoslužje i dobra djela, katolici naviještaju doktrinu Stvarne prisutnosti, koja je izvor iz kojeg sve ove stvari dolaze. Nadamo se da će euharistijsko oživljavanje uspjeti pokazati katolicima da Stvarna prisutnost nije samo još jedno crkveno učenje. To je samo utjelovljenje Istine, Dobrote i Ljepote – i stoga je to ono što Crkva naučava.