Zanima me činim li svetogrđe, naime, imam problem i ne znam što je ispravno. Moj nećak je tajno napravio ugovor o doživotnom uzdržavanju moga brata koji je živio skromnim životom i iza njega je ostala pozamašna svota novca koja je nakon njegove smrti sada pripala nećaku. Sada smo sestra i ja ostale bez nasljeđa. Moj muž i sestrin sin krenuli su u sudski postupak. Osjećam se jako prevarenom i poniženom načinom na koji sam doznala za ugovor. Ovu dvojicu odgovaram od sudskoga postupka, ali oni ne žele odustati. Ne osjećam nikakvu krivnju, ali dobri odnosi koji su do sada bili više to nisu. Mogu li primiti svetu pričest?

Možete primiti pričest. U ovom slučaju radi se više o civilnom pravu, odnosno te stvari ne možete regulirati. Vrlo često se događa da po ostavinskoj raspravi nasljeđe dobije netko za koga su svi mislili da ne bi trebao dobiti. No pokojnik je tako odredio. Dogodi se da se starcima i manipulira, pa se na prijevaru iznudi potpis. To je po meni falsifikat, prijevara, ali ovdje mislim da je pravo na nećakovoj strani. Ako smatrate, a na neki način i jest nepravda, onda tu nepravdu primite kao križ i taj križ prikažite i za nećaka i za svog brata, to je jako velika pomoć dušama u čistilištu, pa će biti i Vašem bratu, a i Vi ćete se posvetiti prihvativši to kao žrtvu. Dakle, samog grijeha nema, ali svi smo mi revoltirani kada osjetimo da nam je učinjena nepravda. Molite Gospodina da vam da zdravlja, pameti i pobožnosti i bit će svega.

Zbog čega nitko od svećenika ili biskupa ne upozorava vjernike na ostatke sitnih čestica na dlanu i prstima nakon pričesti i zašto se kod starijih ljudi slabijega vida koji to ne mogu provjeriti ne koristi plitica kao nekada. Ovakvo postupanje je obavezno u skladu s dokumentom Memoriale Domini, zbog čega se ne provodi?

Na početku moram demantirati tvrdnju da nitko od svećenika ne govori o tome. Svećenici vode računa o tome i jako smo na to osjetljivi. Kako pripremam prvopričesnike za skorašnju Prvu pričest, već mjesec-dva govorim djeci upravo o tome. Dakle, na Prvoj pričesti će se djeca prvi put pričestiti na usta. Učim ih da to bude lijepo i pristojno, da se glava zabaci i da se jezik stavi na donju usnu.

Prvi je problem kod pričešćivanja što ljudi glavu spuste dolje, ne otvore usta te mi se nekoliko puta dogodilo da ja već stavim hostiju u usta, ali pričesnik je otpuhne i hostija ispadne. Stoga treba ne prvom mjestu znati i paziti kako se pričest prima. Kad se jezik stavi na donju usnu, hostija sama prianja uz jezik. Dakle, tu nema svećenikove krivnje, nema ničije krivnje. Ako se, pak, pričešćujemo na ruku, tada se ruka stavi u visini prsiju, lijeva gore, a desna dolje. To je „oltar” gdje će svećenik staviti Isusa. Djeci, stoga, objašnjavam da ako vide mrvicu slobodno malo poližu prst ili liznu dlan kako čestice ne bi ispale. Katkada mrvice odlepršaju, padnu, vidim kad dijelim pričest i to se ne može naći, no vjerujem da će to anđeli odnijeti. Bitna je nakana da s puno poštovanja prilazimo Isusu.

Što se plitica tiče, netko od župnika ima, netko nema plitice, no za pliticu je potreban i ministrant; nemamo na svakoj misi ministranta, a svećenik ne može držati pliticu i pričešćivati.

Ako se ide ozbiljno na pričest, niti padaju čestice niti je nedolično pričešćivanje, a ako se već dogodi, a nije namjerno, sve činimo; meni je najteže kad se to dogodi, tada se ja pričestim tom hostijom, bez obzira što je već bila nekome i na jeziku. Dakle, to se rijetko događa, a najčešće bude zbog načina na koji se prima pričest.