Kako je moguće da čovjek ne smije (u braku) otpusti ženu – Isus kaže što Bog združi čovjek neka ne rastavlja – a dokument ‘Amoris laetita’ kaže da se može otpustiti ženu ili muža?

(Redakcija HKM-a, u tekstu nama dostupnom, pronašla je samo ovo u tome tekstu o istoj temi: ‘Premda je razdvojen život krajnje rješenje, ono je nekada moralno potrebno zbog nasilja ili izrabljivanja.’

Moguće je u crkvenom smislu dopuštenje rastave od stola i postelje u onim situacijama u kojima je više neizdrživ zajednički život, ako se radi o dobru zdravlja, vlastite sigurnosti, ali isto tako i pitanja vjere, odnosno spasenja.

Ako je fizički i moralno ugrožena, duševno ugrožena – zbog velikog pritiska nasilja ili drugog ugrožavanja – osoba braneći vlastiti život i dobro svojega bića može otići od supružnika, u smislu odvojenosti od stola i postelje.

Oni su i dalje u sakramentalnoj ženidbi, vežu ih sva prava i obveze koja idu iz sakramenta ženidbe, ali nemaju više zajednički život zbog dobra osoba, a tu se misli na duševno i tjelesno zdravlje osobe, kaže vlč. Ocvirk dodajući: Ako je ono ugroženo osoba ga ima pravo braniti.

U evanđeoskom tekstu – koje se baš čitalo na dan emitiranja emisije i čime je slušateljica bila potaknuta za pitanje – ne radi se o otpuštanju žene ili muža da bi ta druga osoba bila slobodna sklopiti drugu ženidbu nego samo da nemaju zajednički život zbog većeg dobra, a to je sačuvati dobro svojega bića, rekao je vlč. Damir Ocvirk.

Znači, ako vas netko svaki dan tuče i mlati, osoba je nasilnik i više ne možete podnijeti to nasilje, onda ćete otići kako bi sačuvali svoje zdravlje, rekao je i pojasnio da postoji otklonjiva i neotklonjivo patnja.

Svaku otklonjivu patnju razumski ćemo otkloniti od sebe, a one koje su neotklonjive njih ćemo s Božjom pomoći trpjeti i prikazivati, kao što kaže Isus, da se nadomjesti tim patnjama ono što nedostaje patnjama Kristovim za posvećenje Crkve.

Ali isto tako obveza ljubavi supružnika ne prestaje rastavom stola i postelje. To znači da supružnik, koji je bio žrtva i koji je otišao zbog toga, ne prestaje njegova obveza moliti se za supružnika nasilnika, prikazivati molitve, svete mise, hodočašće, neke žrtve – da se ta osoba obrati i u konačnici spasi. Voljeti nekoga znači činiti sve da se ta osoba spasi, da dođe u Nebo i da dođe u Raj. Tako da iako nemaju zajednički život imaju sakramentalno zajedništvo.

Nekada, čak i prijava policiji zbog nasilja, čin je ljubavi prema toj osobi, iako se njoj možda čini to kao užasan čin protiv njegove slobode, ali nekada i prisilno liječenje ili zatvaranje može biti dobra pouka da se osoba ‘resetira’ i zapravo shvati da ne može biti nasilnik ili ovisnik i da se popravi, jer zbog zaslijepljenosti u takvim situacijama često puta ne vidi što gubi – obitelj, djecu, ženu, muža, posao.

Smisao je da započne novi život i da ima u sebi snage zamoliti za oproštenje i učiniti zadovoljštinu za svo zlo koje je je činio takvim načinom života. I to je ljubav: Moliti za obraćenje, ne smijemo prestati moliti za obraćenje svih grešnika i svih koji su zarobljeni bilo kojim oblikom zla, nasilja, ovisnosti, zabluda, mržnje prema Bogu i bližnjemu i sve ostalo, zaključio je vlč. Ocvirk.

Kako gledate na obred i slavljenje đavla na Eurosongu od strane Irske?

Smatram da pjesma za najbolju pjesmu Europe treba biti pjesma koja će promicati nešto lijepo i neke vrednote koje su univerzalne. Natjecanje za pjesmu Europe nikako ne smije biti mjesto promicanja ideologija koje bi bile protivne dobru čovjeku. Čini mi se kako suvremeno natjecanje za pjesmu Europe je upravo postalo to: Vidjeli smo to i ove godine, ne samo kroz tu pjesmu od strane Irske, nego i druge pjesme koje su bile u istome nastupu i neuredne i degutantne i ružne i seksualno eksplicitne, rekao je ‘radijski župnik’ i predložio da bi i u kutu te emisije stoga trebalo staviti znak ’18 plus’, jer više nije primjerena za nižu dob.

„Moram priznati da nisam pogledao o čemu govori tekst te pjesme, ali nastup je svakako bio degutantan i zapravo ne-lijep i odavao je nekakav obred slavlja vještica ili slavlja sotone. Žao mi je da je to baš od strane Irske koja se može podičiti svojom katoličkom kulturom i tradicijom i da je takav veliki otklon učinila od toga.

Kada pogledamo povijest umjetnosti, vidimo da kada je bila vezana uz transcendentnoga. uz Boga, da je onda i cijenila te transcendentale: lijepo, dobro, istinito, te u konačnici nešto što je korisno i što uzdiže čovjekov duh.

Čim je umjetnost učinila taj otklon od transcendenatala, vidimo da je onda i počela jedna dekadencija ili propadanje kulture kao nečega lijepoga, nečega što uzdiže čovjekov duh, nešto što ga oplemenjuje.

I to vidimo i po glazbi, likovnoj umjetnosti, arhitekturi, po mnogim stvarima u suvremenoj konceptualnoj umjetnosti gdje se čini osobiti veliki otpor do čak veoma neurednoga i veoma grešnoga. Umjetnošću se smatra – naveo je vlč. Ocvirk – i izložena wc školjka, odbačeni korišteni kondomi, spolni odnosi na pozornici, goli plesači ili glumci koji onda uključuju nekada i publiku.

Također, puno je nasilja, puno ubojstava u filmovima i serijama, čak se mogu čuti vulgarne i nelijepe riječi u dječjim emisijama i crtićima gdje se zapravo i kroz animirane filmove danas na žalost uvode elementi koji su nekada bili strani i povezivali su se sa nečim što je zlo, kao što su vampiri, vještice ili neka druga mračna stvorenja koja se danas prikazuju kao ugodna, lijepa, dobra, plemenita, a donedavno su bili predstavnici upravo suprotnoga.

Izokreće se istina i zlo se počinje predstavljati kao dobro tako da imate danas djevojčice koje su zaluđene malim vješticama ‘winxicama’ koje nose na majicama, pernicama, olovkama.

„Kad smo to ove godine govorio našim prvopričesnicima, djevojčice su se čudile: ‘Pa nemojte mi reći da je to grijeh gledati male vještice?’ I nije baš poticajno jer samo se potiče onda i na to da se bijela magija smatra dobrom, da su bijele laži u redu i tako polako se provlači kroz pukotine naših slabosti i zlo ulazi u svakidašnjicu.“

Tako i gledajući Eurosong, gledajući zapravo ono što se promiče ovakvim nastupom, polako zlo može ulaziti u naše živote, ako ne bdijemo nad sobom, rekao je te podsjetio i na Bibliju:

Apostol Petar će reći da sotona kao ričući lav obilazi, tražeći koga će proždrijeti. Potrebno se oprijeti vjerom, imati ispravni stav vjere, imati ispravan stav o onome što je čovjek u odnosu prema Bogu i u odnosu prema bližnjemu i taj stav čuvati i dakako promicati lijepo, promicati dobro i promicati istinito.

„Time promičemo i Boga koji je savršeno dobar, savršeno istinit i savršeno lijep i time zapravo nadahnjujemo svoje živote, da budemo usmjereni prema gore, prema nebesima. Dakle, valja nam promicati takve oblike umjetnosti koje nas uzdižu, a ne one koji nas sablažnjavaju.“

(Urednica emisije Tanja Maleš je pročitala prijevod spornoga teksta vlč. Damiru Ocvirku i prepričala njegov sadržaj o čemu zapravo pjesma pjeva: Sadrži ubojitu kletvu, doslovno tu izreku koja se koristi kao ubojita kletva koja je ušla i u filmove i u književnost i drugdje. Pjevačica baca tu kletvu i baca zapravo čini na čovjeka, želi ga vezati za sebe, potpuno jedan vještičji obred, prepričala je urednica emisije ‘Halo, velečasni?’.)

„Neka nas dragi Bog onda sačuva od takvih nastupa i od bilo kojeg oblika kletve koji se evo namjerno i nenamjerno – znajući mi to ili ne znajući – bacaju na nas i zato treba biti veoma oprezan u procjenjivanju onoga što je za nas ne samo lijepo nego što je za nas korisno.“

„Zato bih možda i potaknuo roditelje da češće kontroliraju što im djeca gledaju na mobitelima, YouTube kanalima, TikTok stranicama, jer to se jako infiltrira u njihove živote i oni postaju skloni tome. Djeca danas jako puno istražuju ono što je okultno. Mi možda niti ne znamo koliko takvi sadržaji na takve načine ulaze u naše živote, misleći da to nije ništa, a zapravo se puno otvaraju negativnome i treba jako paziti“, zaključio je vlč. Ocvirk.