U Bibliji možemo pronaći velik broj ljudi koje je Bog pozvao: suci, proroci, kao Samuel, Izaija, Jeremija, pozvani govoriti Božju poruku Izraelskom narodu; djevica Marija, pozvana da bude majka Isusova; učenici, ribari, pozvani ostaviti svoje mreže islijediti Isusa; i mnogi još. Za mnoge od njih postojala je svijest da Bog od njih traži da učine nešto za njega; za većinu od njih, to je bio čin poslušnosti – iako su pojedinci možda bili neodlučni i razmišljali kako nisu dovoljno dobri za Božje djelo; sve njih Bog je obdario darovima da mogu odgovoriti na njegov poziv, prenosi portal Kapucini.hr.

Poziv i odgovor

STARI ZAVJET

• Post 12,1-4 Poziv Abrama: ostavi svoju zemlju, obitelj i dođi
• Izl 3,1-6,9-12 Poziv Mojsija: Ja ću biti s tobom …
• 1 Sam 3,1-10 Poziv Samuela: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša …
• 1 Kr 19,16.19-21 Poziv Elizeja: Elizej ustane i slijedi Iliju …
• Iz 5,6-8 Poziv Izaije: Koga da pošaljem? …
• Iz 42,6-7 Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh … da otvoriš
  oči                    slijepima…
• Iz 43,1 Imenom sam te zazvao: ti si moj
• Iz 45,4 Po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me nisi znao
• Iz 49,1 Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se
  moga imena
• Jer 1,4-10 Poziv Jeremije
• Jer 20,7-9 Odgovor Jeremije: tada mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj
• Jer 29,11-14 Znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira, a ne nesreće: da
  vam dadnem budućnost i nadu
• Hoš 2,21-22 Zaručit ću te sebi dovijeka … zaručit ću te sebi u vjernosti

NOVI ZAVJET

• Mt 9,35-38 Žetve je mnogo ali radnika malo
• Mt 19,16-30 Bogati mladić
• Mk 1,16-20 Poziv prvih učenika
• Mk 3,13 Ustanova dvanaestorice: “Pozva k sebi one koje odabra. Oni dođoše k
  njemu”
• Mk 10,17-27 Idi i prodaj sve što imaš i onda dođi i slijedi me
• Mk 10,28-30 Stostruka nagrada za potpunu predanost
• Lk 1,26-56 Naviještenje: Marijin poziv
• Lk 14,25-33 Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik
• Iv 1,35-51 Poziv prvih učenika: “Dođi i vidi”
• Iv 10,2-3 Ovce slušaju glas njegov. On ovce zove imenom te ih izvodi van
• Iv 15,9-17 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas
• Rim 1,6 …među kojima ste i vi pozvani da budete pripadnici Isusa Krista
• Rim 8,28 Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su
  odlukom Božjom pozvani, …
• Rim 11,29 …jer su neopozivi Božji darovi i poziv
• 1Kor 1,26-31 Promatrajte se koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo mudrih, naprotiv,
  ono što je ludo, izabra Bog da posrami mudre
• Gal 1,15 Bog, koji me “izdvoji u utrobi majke moje i pozva” svojom milošću
• Ef 1,3-14 On nas izabra da budemo sveti i neporočni, u ljubavi nas predodredi
  sebi za sinove
• Fil 3,10-14 …zaboravljajući što je bilo … trčim prema cilju da postignem nagradu
  … u koju nas je Bog pozvao po Isusu Kristu
• 1 Pt 2,9-10 Bog nas pozva iz tame u svoje divno svjetlo

BIBLIJSKI TEKSTOVI O ZVANJIMA

(Post 12,1-8)

Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje,iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.”
Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema – do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.”
Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.

(Iz 6, 1-8)

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I
klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja
Slave njegove!” Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!”

(Jr 1, 4-9)

Dođe mi riječ Jahvina: ”Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.” A Jahve mi odvrati: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina. I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: “Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.

(Lk 1, 26-38)

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!”  Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.

(Mt 4, 18-22)

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

(Iv 1, 35-43)

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. 36Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!” Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ?” Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” – što znači “Krist – Pomazanik”. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” – što znači “Petar – Stijena”. Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”

(Dj 22, 3-10)

Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.” ”Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. Rekoh na to: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ 

Božji poziv razlikuje se od drugih poziva po tome što Bog zove da nešto učiniš i što je potrebno učiniti u svijetu. Mjesto na koje te Bog poziva jest mjesto gdje se tvoja najdublja radost i najveća glad svijeta susreću. Drugim riječima, to znači reći: “Bog me je pozvao i obdario me da činim razliku u svijetu na njegovu slavu.”

Ključ pronalaženja svoga poziva stoji u molitvi. Nije lako pronaći vrijeme za molitvu jer naš život od toga odvraćaju TV, internet, mobiteli, reklame… Vrlo malo ljudi ima vremena svaki dan moliti u šutnji jer se bojimo šutnje. Mi susrećemo Boga i tko smo mi uistinu u očima Božjim u šutnji a toga se možda bojimo. Međutim, upravo u šutnji Bog progovara direktno u naša srca.

Stoga, ako je srce nemirno i pokušavaš pronaći put u svome životu – pronađi vrijeme za molitvu. Otiđi u crkvu ili kapelu da provedeš neko vrijeme u šutnji s Gospodinom.

Druge preporuke uključuju redovito sudjelovanje na sv. misi, odlazak na sv. ispovijed, čitanje Svetog Pisma, molitva krunice, vodstvo svećenika, druženje s knjigama duhovnog sadržaja, posjet nekoj redovničkoj zajednici…