„Gospodin ponekada i u tišini, i na svoj način, pedagoški i duhovno radi na nama, pa i u trenucima kada mi možda mislimo da nismo zaslužili mjesto, neku poziciju ili vrijeme i situacije koje nam se događaju.” Upozorio je na to fra Stjepan Brčina u emisiji 'Duhovno-duhovite večeri' u utorak koju je posvetio ovoga puta razgovoru sa slušateljima, a uvodna meditacija bila je usmjerena na iskustvo kralja Davida u odnosu s Gospodinom.
Svoje talente – kao i mladi kralj David u umijeću pucanja praćkom – vježbajmo i koristimo jer će ih Gospodin upotrijebiti onoga trenutka kada njemu budu najpotrebnije, pozvao je fra Stjepan Brčina, podsjetivši da je David bio mladić od svega 16 godina koji je pomazan za kralja u ranoj mladosti, ali je dugo dugo godina trebao čekati da bi stupio u tu službu.
„Mi isto ponekad ne znamo točno što Bog želi od nas. Zašto neke stvari prolazimo. Ali sam siguran da trebamo paziti kako bi kvalitetnije iskoristili darovano vrijeme. Budimo u zajedništvu s Bogom, ostanimo Bogu vjerni i budimo hrabriji, te na kraju vježbajmo se u onome u čemu smo najbolji i Gospodin će jednog dana okrenuti sve na dobro”, poručio je također fra Stjepan.
Spomenuo se i dana u kojima je budući izraelski kralj ostao kući dok su njegova starija braća otišla u rat protiv Filistejaca.
„Zamislite da vi imate neku titulu, imate čast, neku moć, a ne iskoristite je ili je drugi u vama ne prepoznaju”, rekao je urednik ‘Duhovno-duhovitih večeri’ i konstatirao da počesto tada bivamo razočarani, padnemo možda u depresiju i ljutimo se što drugi nisu prepoznali tu našu važnu ulogu.
Tako je i David mogao postupiti jer je znao da je pomazan za kralja – ljutiti se da on mora ići također u rat, a ne čuvati ovce i još uz to tuđe ovce.
„Kada i vama u životu krene takvo nešto, nemojte se obeshrabriti, nego – i kroz to vrijeme kada vas drugi ne budu prepoznali, vašu sposobnost, talent, titulu ili naobrazbu – ne brinite, jer u tišini sveg vremena Gospodin radi na vama.”
Tako je radio i na Davidu. Spremao ga je za velike stvari, zato je jako važno u takvim situacijama nikako se ne obeshrabriti.
To je vrijeme budući kralj iskoristio za više približiti se Bogu – za upoznati i razvijati jedno intenzivno zajedništvo s Bogom, te je u tom periodu napisao i neke od najljepših psalama poput ‘Kao košuta…’.
Drugo što možemo naučiti od Davida – nastavio je fra Stjepan – jest da je razvijao vjernost. Ostao je vjeran onom zadatku na koji je poslan, pa i unatoč tuđim ovcama, dao je sve od sebe.
Ovdje je podsjetio na onu opće poznatu da kada smo vjerni i u najmanjim stvarima, ostat ćemo i u velikim.
„David je razvio kod sebe i hrabrost, a ono što znamo zasigurno da ljudi koji imaju previše straha u sebi – Bog ne može djelovati preko njih. Strah nas sputava, on nas i ograničava, a strah je manjak vjere”, napomenuo je fra Stjepan i predstavio isto tako odvažnost 16-godišnjeg Davida pred različitim problemima koji su ga mogli zateći u pustinjskom kraju; od divljih životinja pa nadalje.
To Gospodin i od nas očekuje. Uvijek budimo hrabri, kroz ono što prolazimo, i nikada ne dopustimo da nas strah paralizira, iako je uvijek tu prisutna određena doza straha, ali strah ne smije biti jači od vjere, rekao je uz ostalo autor i voditelj emisije ‘Duhovno-duhovitih večeri fra Stjepana Brčine’ na Hrvatskome katoličkom radiju koje redovito emitiramo i na YouTube kanalu Hrvatske katoličke mreže: