Prenosim jedan davni citat prijatelja i brata Marka Taborskog, inače jeruzalemskog studenta.

“Na hebrejskom se muškarac kaže איש (אִישׁ – ‘îš), a žena אשה (אִשָּׁה – ‘iššāh). Ako se iz zajednice muškarca i žene ukloni Boga, odnosno ako se iz riječi איש i אשה maknu slova Božjega imena (יה‎), onda od svakoga od njih – i od איש i od אשה – ostane samo אש (אֵשׁ – ēš), što pak znači vatra, a od dvije vatre zajedno može nastati jedino velika katastrofa.”

Sve veći broj brakova gubi taj božanski vid braka, osobito dio žrtve koju je Bog učinio za nas, a koju smo pozvani činiti jedni za druge.
Muškarac i žena koji se ne žrtvuju jedno za drugo vrlo brzo će otići jedno od drugoga. Osobito je to očito to u današnjim govorima “životnih trenera” koji treniraju individualizam, odnosno: “Ti moraš biti centar vlastitog života; vjeruj u sebe; ti si najvažniji/a u tvom životu.”

Ako će svatko biti centar svoga života, kako onda takav zajednički život izgleda? Zamislimo kružnicu s dva centra, koja nakaradnost.. Jednako tako je i sa brakom koji nema centar i smisao u Bogu. Čim su dvoje ljudi centar svatko sebi takav brak brzo prestaje postojati, ako je uopće postojao. Samo brak koji ima jedan centar može opstojati, centar koji je usmjeren međusobnom dobru. To podrazumijeva da se svatko od supružnika mora odreći nečega, ali ne u prazno, nego kako bi drugoga u potpunosti mogao primiti.

Ne gube zaručnici svoj identitet ulaskom u brak, nego ga dobivaju u zajedništvu, jedno srce i jedna duša. Probajmo si osvijestiti važnost predanja za drugog gledajući primjer Isusa Krista. Nije On izgubio sebe kroz žrtvu, nego je nas dobio.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vinko Brković (@fravinkobrkovic)