Fra Stjepan je naglasio dva razloga za poteškoće u odnosu s Bogom, vjerničku mlakost i nevjernost. Kako je rekao, “moderni čovjek nema vremena za molitvu i zbog toga može lako pasti u tromost. Svatko od nas mora provjeriti je li njegov odnos s Bogom slab. Ali ako netko ne prakticira sakramente, zašto se čudi ako ne osjeća Božju prisutnost? Pitam li ljude koliko žive svoju vjeru, uglavnom priznaju da rijetko mole. Očito se napajamo na drugim izvorima i nismo u stalnom kontaktu s Bogom”, upozorio je fra Stjepan.

Ponekad zapreka može biti i naša oholost, jer je naš ego veći nego kakvi bismo trebali biti pred Bogom – ponizni. Iskustvo može biti i unaprijed uskraćeno, jer Bog zna da bi se osoba uzoholila, a onda za Boga više nema mjesta u nama. Znači, ako smo mlaki, moramo nastaviti moliti i ponovno oživjeti naš odnos s Bogom…

Drugi razlog za suhoću može biti umor ili bolest. Naime, duša prožima i tijelo i psihu i sve se očituje na duši. Osobama koje su bolesne preporuča se da razmatraju Muku Kristovu i svoje patnje prikazuju za neku nakanu. U pomoći mogu duhovne vježbe i godišnji odmori. Fra Stjepan je za prve dvije zapreke naglasio da smo za njih sami “odgovorni”.

Ali postoji i treći slučaj; Bog sam nekada neke duše uvodi u suhoću, kako bi se sve više oslonile na Njega. Naime, kad smo blizu Bogu, ne moramo previše vjerovati. Zato nam On ponekad uskraćuje iskustvo svoje blizine, da bi se duša u potpunosti oslonila na Boga i predala Mu se u vjeri. Pravo je pitanje tražimo li Ga zbog toga što je On Bog ili zato što samo tražimo nešto od Njega?

Voditelj je postavio i pitanje kako razlikovati prve dvije situacije od treće? Kad se radi o prvim dvjema, duša traži utjehu i slast u ovozemnim stvarima, čak i grijesima, i sve je teže moliti. U drugom slučaju duša mir može pronaći samo u sve dubljoj molitvi.

Spomenuo je i primjer Majke Terezije iz Kolkate koja je gotovo cijeli svoj život provela u duhovnoj suhoći i odsutnosti Božjoj pa je jednom prilikom rekla: “Ako ikada postanem svetica, zacijelo ću biti svetica tame. Trajno ću biti odsutna s neba – da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami.”

Fra Stjepan je zaključio: “Kada nas Bog uvodi u suhoću, onda nas ne napušta, nego Ga samo ne osjećamo, ali On i dalje bdije nad nama!”