Moramo priznati da je biskupima i provincijalima sve teže posložiti sastav mnogih župa i samostana, a koji zbog opravdanih razloga podrazumijeva bolne rezove zvane premještaji svećenika. Za početak i nama svećenicima i vama vjernicima laicima treba više ljubavi prema Crkvi, osobito pouzdanja u odluke hijerarhijske Crkve, koje možda ne možemo odmah razumjeti, ali prihvaćanjem dajemo Bogu i Crkvi vrijeme da pokaže kako je svaka takva odluka bila u konačnici ispravna.
Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremio je za Radiopostaju Mir Međugorje fra Siniša Pucić, koji obnaša službu upravitelja župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci. U svojem poticaju govorio je o navezanosti vjernika na župnika i obrnuto. U nastavku pročitajte u cijelosti njegovo promišljanje.
Dani nakon Velike Gospe za neke je župe razdoblje tugovanja zbog neminovnih premještaja svećenika i redovnika, a koji se svake godine događaju na razini biskupijskih i redovničkih zajednica. Nije lako riječima utješiti ožalošćene župljane zbog toga što je biskup ili provincijal iz njihove župe uzeo omiljenog župnika, vikara, gvardijana ili pak brata laika kako bi ga premjestio na novu službu negdje drugdje, čak i na drugi kontinent ako su hrvatske katoličke misije u pitanju.
Svaka navezanost je za ljude, ali ni u kojem slučaju nije dobra za njih.
S obzirom da većina vjernika na takvu, za njih šokantnu odluku hijerarhijske Crkve, gleda samo s pozicije vlastite župe, ne mogu shvatiti prave razloge koji dovode do takvih odluka. Jedan od bitnih problema u našim župnim zajednicama, o kojem se tako malo govori, jest navezanost, bilo da je riječ o navezanosti vjernika na svećenika ili obrnuto. Svaka navezanost je za ljude, ali ni u kojem slučaju nije dobra za njih. Prvenstveno nije zdrava za duhovnost pojedine osobe, s obzirom da u sve većem broju slučajeva koji nas okružuju malo po malo vjernik u svojoj župi više ne traži Krista nego dolazi u crkvu zbog svećenika te Boga zamjenjuje čovjekom. S druge strane, nerijetko se može vidjeti i čuti da svećenik i nakon višegodišnjeg službovanja na jednom mjestu ne želi otići jer se navezao na ljude, na mjesto, postaje sve više komforan i sve manje pastoralno i duhovno produktivan.
Moramo priznati da je biskupima i provincijalima sve teže posložiti sastav mnogih župa i samostana, a koji zbog opravdanih razloga podrazumijeva bolne rezove zvane premještaji svećenika. Za početak i nama svećenicima i vama vjernicima laicima treba više ljubavi prema Crkvi, osobito pouzdanja u odluke hijerarhijske Crkve, koje možda ne možemo odmah razumjeti, ali prihvaćanjem dajemo Bogu i Crkvi vrijeme da pokaže kako je svaka takva odluka bila u konačnici ispravna.