”Kada treba kleknuti za vrijeme svete mise? Čini mi se da nije isti običaj u svim krajevima/župama? Negdje se kleči kada svećenik govori: Evo Jaganjca Božjega… negdje nije. Treba li i tada klečati? Je li pogrešno kleknuti ako to nije liturgijski predviđeno? Smije li se klečati cijelu misu? Je li pričest ispravno primati klečeći ili treba stajati?”, pitali su slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje, a odgovorio im je fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije trenutno na službi župnog vikara u Tomislavgradu.

”Opća uredba Rimskog misala donosi jasnu uredbu u kojoj stoji: Neka pak vjernici kleče pri posvećenju, osim ako to nije moguće zbog zdravstvenoga razloga ili zbog tijesna prostora, velikoga broja prisutnih ili drugih opravdanih razloga. Oni pak koji ne kleče pri posvećenju, duboko se naklone kada svećenik poklekne nakon posvećenja. Gdje je običaj da narod ostane klečati od završetka poklika Svet do završetka euharistijske molitve te prije pričesti, dok svećenik govori: Evo Jaganjca Božjeg, pohvalno je to zadržati”, kazao je fra Nikola i naglasio kako je ”važniji od slijepog poštivanja pravila duh zajedništva u liturgiji bez kojega svaka naša gesta gubi smisao”.

Gdje je običaj da narod ostane klečati od završetka poklika Svet do završetka euharistijske molitve te prije pričesti, dok svećenik govori: Evo Jaganjca Božjeg, pohvalno je to zadržati

”Zato nije dobro činiti ništa kako bi se izdvajalo, činilo boljim od nekoga, drugoga ponizilo ili bilo što slično. Da se u praksi susresti vjernike koji određenim pobožnim gestama, molitvama za vrijeme posvećenja euharistijskih darova nastoje pokazati koliko su pobožni, ali svaki onaj koji narušava duh zajedništva u svetoj Misi daleko je od pobožnosti”, kazao je fra Nikola, koji se na kraju osvrnuo i stav tijela vjernika kod svete pričesti.

”Kada je u pitanju pristupanje svetoj pričesti, valja biti pažljiv. Sadašnje razumijevanje liturgije, a tako je bilo i kroz cijelu povijest, od vjernika traži da u procesiji pobožno i s poštovanjem pristupaju do mjesta gdje se dijeli pričest. Svjesni smo da tako nije u svakoj župi. Ponegdje svećenici dijele pričest dolazeći do svakoga. Što se tiče položaja tijela prilikom primanja pričesti, manje je važno ono što je izvana. Dovoljno je doći s poštovanjem pred Onoga koga primamo. Svoje poštovanje možemo iskazati tako da se poklonimo prije nego pristupimo pričesti, ali ne neposredno prije da se ne stvara gužva. Možemo to učinit kada se osoba ispred nas pričešćuje. Klečanje za vrijeme primanja pričesti nije krivo, ali ako se time gubi duh zajedništva, bilo bi dobro činiti ono što radi većina. Pri tome se ne treba izgubiti nutarnji osjećaj poštovanja prema Otajstvu koje se prima”, zaključio je fra Nikola Jurišić.