"Naše mrmljanje se često pretvori u trač i ogovaranje u koje uvučemo i druge osobe. I samo smo proširili svoj gnjev i svoje nezadovoljstvo, zaprljali i svoju i tuđe duše, a ništa se nije promijenilo nabolje. Kad mrmljamo kao da dolijevamo ulje na vatru, u sebi potičemo bijes kojeg bismo trebali smiriti", piše na društvenim mrežama svećenik i kantautor duhovne glazbe fra Marin Karačić . Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Tako se često uhvatimo kako mrmljamo. Definicija mrmljanja je govoriti tiho, kao sebi, nerazumljivo te izražavati nezadovoljstvo bez jasno izrečenih riječi.
Što nas to potiče na mrmljanje? Ključna riječ je “nezadovoljstvo”. Mrmljamo onda kada nismo zadovoljni, kada nije onako kako mi želimo. Nezadovoljstvo pomiješano s ljutnjom, razočaranošću, gnjevom i drugim negativnim sastojcima rađa u nama mrmljanje. Tako mrmljamo na šefove, na obitelj, na susjede, radne kolege, na Crkvu, političare… takav je svijet i situacija u kojoj živimo da je uistinu mnogo izbora za mrmljati.
Mrmljamo onda kada nismo zadovoljni, kada nije onako kako mi želimo.
Kada i u kojim situacijama mrmljamo? Mrmljamo onda kada nemamo hrabrosti nešto reći naglas, u situacijama kada nas je možda strah šefa i gubitka posla, kada kalkuliramo u životu, kad se bojimo što će tko reći o nama i u kakvom ćemo se svjetlu prikazati.
I samo smo proširili svoj gnjev i svoje nezadovoljstvo, zaprljali i svoju i tuđe duše, a ništa se nije promijenilo nabolje.
Trebamo biti svjesni da mrmljanjem ništa ne rješavamo. Situacija oko nas ostaje ista, jer nismo ništa izrekli naglas niti išta promijenili. Svi problemi ostaju neriješeni i sve je po starom, a sebe smo uvukli u grijeh. Naše mrmljanje se često pretvori u trač i ogovaranje u koje uvučemo i druge osobe. I samo smo proširili svoj gnjev i svoje nezadovoljstvo, zaprljali i svoju i tuđe duše, a ništa se nije promijenilo nabolje. Kad mrmljamo kao da dolijevamo ulje na vatru, u sebi potičemo bijes kojeg bismo trebali smiriti.
Ako nisi spreman izreći naglas ne dopusti ni da ti to onečisti dušu.
Kako je potrebno znati reći pravu riječ pravoj osobi u pravo vrijeme na pravi način. Ali to treba izmoliti. Reci Bogu u molitvi svoje muke i daj Mu svoj nemir. Ako nisi spreman izreći naglas ne dopusti ni da ti to onečisti dušu.
Ali ne brini, Bog providi uvijek onima koji Ga ljube.
A ako i kažeš – opet budi spreman da neće svi to lijepo prihvatiti. Na kraju to nije ni važno; jer ako pristupaš u ljubavi, u istini, u Božjem svjetlu s ciljem dobra sebi i drugima ti si svoj zadatak i svoje poslanje odradio. Možda ti slijedi “otkaz” na zemlji, ali te itekako čeka plaća na nebesima. Je li važniji tvoj mir ili taj stresni život kojeg vodiš i koji te svakodnevno vuče u grijeh? Ali ne brini, Bog providi uvijek onima koji Ga ljube.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.