Je li grijeh biti prvi? Je li uistinu grijeh biti najbolji u nečemu i je li pogrešno biti na vrhu? Bez zdrave konkurencije ne bi bilo nikakvog napretka i zato nema ništa loše u tome da hoću uvijek iznova biti bolji, kada shvatim da negdje zaostajem i želim to popraviti i poboljšati, kad razvijam svoje talente i želim biti bolji čovjek nego jučer.

Problem se javlja kada se počnemo oholo uspoređivati s drugima i kada naš motiv više nije iskren, nego dođe uznositost i nadutost u pitanje. Kada naš ego prevlada i gazi sve oko sebe dok ne dođe do svoga cilja. A pozvani smo pretjecati se u dobru, koliko god to danas ofucano i zaostalo zvučalo. Bog nam je dao stvari da dođemo do ljudi, a mi nažalost ponekad koristimo ljude da bismo došli do stvari.

I stvarno je lijepo vidjeti kad netko ima neki dar, i bez lažne skromnosti svjestan je tog svoga dara, u skromnosti priznaje i zahvaljuje Gospodinu, jer zna da mu je to On podario i svjestan je da u svakom trenutku može bez tog dara možda ostati. A još ljepše je kada znamo biti iskreno radosni zbog sreće drugih. To je znak duhovne zrelosti; kad možeš biti radostan kad Bog čini dobro po tvome bratu ili sestri. Razvijajmo svoje talente i budimo zahvalni Onome koji nam ih je podario.

Nemojmo se skrivati, nego svojim životom pokažimo kome pripadamo. Govorimo da smo Gospodinovi; zašto onda popuštamo svijetu? Zašto slobodno ne svjedočimo? Čega se stidimo? Jer koliko se sjećam On se nas nije stidio.