Često je naša molitva način da nagovorimo Boga da vrši našu volju. Molitva postaje mjesto gdje prostor zauzimaju naše riječi, a ne Njegove. Svom snagom pokušavamo ispuniti trenutke tišine, trenutke jednostavnih pogleda. Pročitajte objavu koju je na svojem Instagram profilu postavio fra Marin Berišić.
Nismo navikli da ne govorimo pred Gospodinom, gotovo spontano dolazimo do toga da nešto kažemo, da trošimo riječi. Bog zna što nam treba, ali također uživa slušati od nas, ali to ne znači početi izbacivati što više riječi.
Molitva postaje mjesto gdje prostor zauzimaju naše riječi, a ne Njegove.
Često je naša molitva način da nagovorimo Boga da vrši našu volju. Molitva postaje mjesto gdje prostor zauzimaju naše riječi, a ne Njegove. Svom snagom pokušavamo ispuniti trenutke tišine, trenutke jednostavnih pogleda.
Molitva nije samo dijalog, nego prije svega susret s Ocem. Isus nam daje divnu molitvu – Oče naš. Molitva je ponovno otkrivanje Oca. Oca koji ljubi svoju djecu, kome je dovoljno reći nekoliko važnih riječi, kome naš trud u govoru ne pomaže. Takva molitva čini nas sličnima Njemu u ljubavi, odnosno opraštanju.
Otac koji ljubi, ne može imati lošu volju prema svojoj djeci ili imati volju koja nam želi naštetiti.
Otkrivanje i spoznaja, ne samo s razumom, već iskustvom da imamo Oca koji ljubi svoju djecu s beskonačnom ljubavlju pomaže nam izgovoriti riječi molitve “budi volja tvoja.” Otac koji ljubi, ne može imati lošu volju prema svojoj djeci ili imati volju koja nam želi naštetiti. Njegova je volja uvijek najbolje za nas. To znači živjeti u svojoj realnosti, znajući da smo ljubljeni i da smo Nečiji, da smo sinovi i kćeri Nebeskog Oca – znači biti radosni, usprkos svemu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.