U 100. prigodnoj "Pozitivnoj minuti" fra Josip Vlašić objasnio je zašto priča priče.
Fra Josip Vlašić, član međuprovincijskog franjevačkog bratstva u Franjevačkom samostanu Marijina Pohođenja u Pazinu, video-porukama pod nazivom “Pozitivna minuta” traži dobre, lijepe i poticajne misli te ih dijeliti putem društvenih mreža. U najnovijoj objavi donosi:
Živio jednom siromašni, ali radosni i bezbrižni pripovjedač priča. Svijet u kojem je živio činio mu se turoban, tužan i siv, a zbog toga je jako patio. Jednog dana kad je prelazio preko trga u svom gradu, došao je na ideju da ljudima počne pripovijedati svoje dobre i lijepe priče. I to je počeo činiti. Ljudi baš i nisu bili zainteresirani. Međutim, on je znao da svijet i ljude ne može promijeniti za jedan dan zato je nastavio dolaziti iz dana u dan na trg pričati priče i tako su prošle godine. Uvijek je pripovijedao zatvorenih očiju bez obzira sluša li ga netko ili ne. Ponekad se znalo dogoditi da je priču pričao nebu, vjetru, oblacima, pticama, podu, a ponekad bi ga netko i slušao. Tako ga je jednoga dana kad je pripovijedao priču osjeti da ga netko prima za ruku, otvori oči, prestane s pričom te primijeti dječaka koji mu se narugao: “Budalo jedna, ti pričaš te svoje priče, a nitko te ne sluša. Jučer si pričao priča i nitko te nije slušao. Sutra ćeš vjerojatno opet doći i gotovo je sigurno da te nitko neće slušati. Zašto ne prestaneš?” Pripovjedač mu je odgovorio: “Prijatelju moj dragi, ja pričam priče jer je to jedino što ja znam. Moram ti priznati da sam prije priče pričao da promijenim svijet, a sada pričam priče da svijet ne promijeni mene.”