EUHARISTIJA-IZVOR I VRHUNAC KRŠĆANSKOG ŽIVOTA

Katekizam Katoličke Crkve, citirajući Lumen Gentium, dogmatsku konstituciju o Crkvi Drugoga vatikanskog sabora, opisuje Euharistiju kao “izvor i vrhunac kršćanskog života”. Dalje se kaže: “Ostali sakramenti, kao i sve crkvene službe i djela apostolata, povezani su s Euharistijom i prema njoj su usmjereni. Jer u presvetoj je Euharistiji sadržano sve duhovno dobro Crkve, naime sam Krist, naša Pasha.” (usp. KKC 1324)

Nauk o euharistiji jedno je od središnjih učenja Crkve

U sakramentu euharistije Isus Krist – Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo – prisutan je pod prilikama kruha i vina. U euharistijskom slavlju – svetoj misnoj žrtvi – prikazuje nam se jednom zauvijek prinesena Žrtva križa i prisutni smo u nebeskoj liturgiji gdje uskrsli Krist stoji kao zaklano Janje pred Božjim prijestoljem.

Posljednjih godina, uznemirujući postotak katolika ili izražava nerazumijevanje ovog učenja ili izravnu nevjericu.

PET TISUĆA NAHRANJENIH 

Materijalno težište ovog čuda brzo se fokusira na kruh koji je zadovoljio materijalnu glad ljudi. To je drugo čudo “hrane” u Ivanovu evanđelju, prvo je čudo vode pretvorene u vino u Kani u 2. poglavlju. Možete vidjeti kako motiv kruha i vina poprima oblik.

HRANA KOJA SE NE KVARI

Prije tri nedjelje ljudi su krenuli tražiti Isusa tražeći od njega još hrane. Rekao im je da ne traže hranu koja propada. Takva hrana može zadovoljiti naše materijalne potrebe, ali nikada neće zadovoljiti naše duhovne potrebe.

Ovo je poslužilo kao uvod u govor o Kruhu života koji smo čuli prije dvije nedjelje. Govor o Kruhu života predstavlja Isusa kao kruh koji silazi s neba.

GOVOR O KRUHU ŽIVOTA

Prvo, pozvani smo na vjeru u Isusa kao hranu koja ne prolazi i koja daje život vječni. Drugo, pozvani smo na Euharistiju. Isus nam govori da je ova hrana Njegovo tijelo i krv. Da, vjera je ključna i na prvom mjestu, ali mi zapravo trebamo jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv u euharistijskom sakramentu. Koristio je sve snažniji i slikovitiji jezik. Ne tijelo mrtve osobe, to bi bilo grešno; nego tijelo i krv uskrslog, živog Krista sakramentalno prisutnog u sakramentu.

REAKCIJA UČENIKA

Njegovi učenici nisu samo zbunjeni onim što je rekao, oni osjećaju otpor prema tome i ne vjeruju. Isus odgovara, ne odustajući od “teških riječi”, već ukazujući na buduće čudo, “Šokira li vas ovo? Što ako biste vidjeli Sina Čovječjega kako uzlazi tamo gdje je prije bio?”

Isus objašnjava da je Duh taj koji kroz vjeru može donijeti vjeru i razumijevanje u vezi s ovom tajnom, a ne samo naš ljudski razum.

To je ono što je mislio kad je rekao: “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne vrijedi ništa. Riječi koje sam vam rekao duh su i život.”

Neki kršćani ne-katolici ukazuju na ove riječi kako bi opravdali svoje odbacivanje doktrine euharistije. Ali to činiti zanemaruje Kristovo uporno i opetovano učenje u ovom poglavlju da Njegovo tijelo donosi život. „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao; tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke; a kruh koji ću mu ja dati tijelo je moje za život svijeta.” Zato poziv na vjeru prethodi pozivu na Euharistiju.

Učenici ne mogu prihvatiti ovo tvrdo učenje i napuštaju Isusa u velikom broju i više ga ne slijede. Primijetite da im Isus nije rekao: “Govorim samo simbolično, krivo ste me razumjeli, vratite se.” Ne, On je mislio ono što je rekao, znao je da su Ga dobro razumjeli i pustio ih je da odu.

ISPOVIJEDANJE VJERE

Reče Isus dvanaestorici: Hoćete li i vi otići? Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6, 67 – 69).

Na svetu misu dolazimo na slavlje u znak zahvale našem Bogu i da primimo njegovog Sina na najosobniji mogući način u svetoj pričesti. Ako netko od nas prisutnih ima ikakve sumnje, ponovimo riječi i rastuću vjeru svetog Petra i predajmo se Gospodinu, Svetcu Božjem.

Izvor: Integrated Catholic Life