U uvodu je fra Stjepan Brčina podsjetio da u Djelima apostolskim jasno piše da “nam je kroz mnoge kušnje i nevolje ući u Kraljevstvo Božje.” Potom je spomenuo da su tri korijena napasti – prvi je pala ljudska narav, drugi je ljudska mudrost koja je protivna Božjoj, a treći su đavao i zlodusi. Naglasio je kako o izvorima i korijenima napasti učimo od svetaca. Primjerice, sv. Terezija Avilska ili sv. Bernard navode kušnje duša koje su na početku obraćenja, ističući ponajprije nezrelu ili nepromišljenu revnost, u kojoj si svatko sam dodaje pokoru i uvodi si postove, a duša nije toliko zrela da bi se mogla s time dobro nositi. Pozvao je na zrelost u revnosti, da ne bismo brzo izgorili i ugasili se te da redovito provjeravamo je li naša praksa u skladu s Božjom voljom?

Usto, događa se i da naša revnost na početku hoda u vjeri kasnije dovede do naše samovolje, a ne suradnje s Bogom. Važno je i koliko i kako surađujemo s duhovnikom i koliko ga slušamo, jer ako duša nije spremna za sve što preuzme, neće moći to nositi.

Vrste napasti

Kao jednu od napasti fra Stjepan je upozorio na pretjeranu gorljivost koja često – prečesto – vodi u kritiziranje drugih. Ta sebe vidimo u najboljim očima, a u drugima samo pogreške. Ali nikad ne bismo pritom smjeli zaboraviti izvaditi balvan iz svoga oka.

Od drugih napasti izdvojio je rastresenost i zaokupljenost svjetovnim poslom, kada nemamo vremena za sebe, ali ni za druge. Lijek za to da je mudrije postavimo prioritete u svome životu i nađemo vremena za Boga.

“Česta je i napast uspoređivanja s drugima i zaključak da Bog nije pravedan, zato što onima koji su daleko od Boga kao da ide ‘bolje’. A pravu istinu o svemu i svima zna samo Bog, zato što On gleda iz perspektive vječnosti”, istaknuo je fra Stjepan.

Kako je rekao, “napast vodi u grijeh i vjernici često, kada se trude odvojiti od nekoga grijeha, osjećaju snažan nemir ili pritisak. Sveci kažu da je to sasvim normalno. U tome je važno ustrajati, jer nakon te oluje dolaze blagoslov i mir. Važno je ne uplašiti se i ostati smiren, jer Bog vodi svačiji život.”

Često vidimo samo svoje grijehe, a ne dalje od toga. Napravimo li dobru ravnotežu svoga grijeha i Božjeg milosrđa, to će nas izvući iz napasti. Duša bi se inače mogla obeshrabriti i izgubiti.

Kako pobijediti napast?

Sveta Mala Terezija uvijek je govorila da je osjećala poziv protiv napasti boriti se malim svakodnevnim djelima dobrote, mrtvljenja, pokore i poniznosti. Ma, svatko je pozvan činiti mala djela ljubavi i dobrote i tako nadvladati napasti.

Voditelj je upozorio da se s grijehom nikada ne smije raspravljati, nego napast treba izvući na vidjelo i o tome se posavjetovati s duhovnikom ili iskusnim vjernikom. Ako se neka napast neprestano vraća, sveci preporučuju da trajno promatramo Kristov križ i molimo Krv Kristovu da nas zaštiti. Ujedno je podsjetio da napast možemo spriječiti i prije nego se dogodi, tako da izbjegavamo situacije, mjesta i osobe koje su rizične po tom pitanju.

Fra Stjepan je istaknuo da nijedna napast nije grijeh, ali poigravanje s njom i pristanak na grijeh jest te emisiju zaključio svetopisamskim citatom: “Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga nego će vam, zajedno s kušnjom, dati sretan ishod, da je možete podnijeti.” (1 Kor 10,13)