Nakon prozivanja kandidata, njihovog odgovora „Evo me!“ i predstavljanja uslijedila je biskupova propovijed u kojoj je istaknuo:

„Trojica naših đakona koji su krajem prošle godine primili red đakonata, nakon zrela promišljanja, zaželjeli su primiti svećeništvo u redu prezbitera, da služe Kristu učitelju, svećeniku i pastiru čijom službom njegovo tijelo, Crkva, prerasta i izgrađuje se u Božji narod.

Svećeničko ređenje u pulskoj katedrali / Foto: J. Ružić

Oni će, kako to kaže Rimski pontifikal, ‘biti suobličeni Kristu, vrhovnom i vječnom svećeniku, bit će sjedinjeni s biskupskim svećeništvom, posvećeni za prave svećenike Novoga zavjeta da propovijedaju Evanđelje, da vode Božji narod i da slave bogoslužje’“, poručio je biskup Štironja.

Svećeničko ređenje u pulskoj katedrali / Foto: J. Ružić

Zatim se obratio samim ređenicima:

„Dragi ređenici! Crkva vas poziva da navješćujete svima Božju riječ koju ste sami s radošću primili. ‘Razmatrajte Božji zakon, nastojte vjerovati što činite, druge učiti što vjerujete i sami vršiti što naučavate.’ Čitanja koja ste sami izabrali snažno pozivaju na razmišljanje o dostojanstvu i uzvišenosti službe na koju vas Isus zove“, kazao je.

Crkva vas poziva da navješćujete svima Božju riječ koju ste sami s radošću primili.

Mons. Štironja se u razmišljanju osvrnuo na svako od izabranih čitanja slavlja ređenja, od Jeremijine ispovijesti o vlastitom pozivu, kojemu se on otima i pokušava izbjeći obvezu prorokovanja. Gospodin ga podsjeća da to nije posao koji on osobno bira. Proročka služba je poziv koji Gospodin povjerava svom izabraniku i utiskuje mu u srce.

Svećeničko ređenje u pulskoj katedrali / Foto: J. Ružić

Dragi đakoni, nemoguće je bez Gospodina protumačiti vaš put do svećeništva.

Dragi Francesco, ne može se bez Gospodina protumačiti dolazak tvojih roditelja u Istru kako bi pomogli u osnivanju Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater u Puli. Možda ponešto može biti po ljudskom i planirano, no Gospodin je onaj koji ima posljednju riječ i kad su u pitanju planovi, kao i pozivi.

Tvoj put, dragi Luka, još je čudesniji. Nakon završenog studija geodezije i trinaestogodišnjeg uspješnog rada, za koji bi ti mnogi mogli i zavidjeti, krenuo si putem svećeništva.
Tko bi to od ljudi mogao i zamisliti? Zasigurno si mnoge iznenadio, osobito svoju obitelj, roditelje, djeda, baku.

Ni tvoj put, dragi Samuele, nije ništa manje čudesan. Iz rodne Kolumbije, Gospodin te vodi u malu europsku zemlju Hrvatsku, na Istarski poluotok, gdje si zajedno s ostalim bogoslovima
Međunarodnog sjemeništa Redemptoris mater u Puli dobio potrebne informacije i formaciju za svećeničku službu.

Svećeničko ređenje u pulskoj katedrali / Foto: J. Ružić

Osvrnuo se i nad tekstom iz Ivanova evanđelja koje govori o ukazanju na Tiberijadskom moru, gdje se Isus živ ukazao svojim učenicima, nakon što su cijelu noć lovili i ništa nisu ulovili.

Ono što se čini iz poslušnosti prema Gospodinu, donosi obilat ulov i urod.

„Tamo gdje je Gospodin, nema neuspjeha. Ono što se čini iz poslušnosti prema Gospodinu, donosi obilat ulov i urod. Neuspjeh apostola u njihovu zanatu svojevrsna je lekcija koju Učitelj koristi da svojim učenicima kaže da ih ne cijeni po neuspjehu, nego po poslušnosti. Baci mrežu na drugu stranu i onda kad misliš da nema logike. Unatoč svim osobinama, pa i onim negativnim, Isus ulazi u lađu svojih učenika i nudi im svoje rješenje problema, svoju metodu.

Svećeničko ređenje u pulskoj katedrali / Foto: J. Ružić

Poslušati i prihvatiti Učiteljevu metodu znači uspjeti. Voljeti Isusa više od drugih, upućuje na superlativ ‘najviše’, više od svih ostalih i više od svega drugoga. Nije u pitanju samo ljubav prema osobama nego i ljubav prema stvarima.

Francesco, Luka, Samuele, voliš li me više nego drugi?

Voljeti Isusa na taj način znači dati život, potpuno izgorjeti za Radosnu vijest spasenja. I vas, dragi ređenici, Isus danas pita: Francesco, Luka, Samuele, voliš li me više nego drugi, voliš li me više od svega drugoga?“, poručio je.

Svećeničko ređenje u pulskoj katedrali / Foto: J. Ružić

Biskup Štironja je zaključio homiliju riječima pape Franje koji je u enciklici Dilexit nos – o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusova napisao:

„Ako se zatvoriš u svoje udobnosti, to ti neće dati sigurnost, uvijek će se javljati strahovi, tuga i briga. Tko ne ispuni svoje poslanje na ovoj zemlji, ne može biti sretan; frustriran je. Stoga je bolje da mu dopustiš da te pošalje, da te on vodi tamo gdje hoće. Ne zaboravi da te on prati.“

Slijedio je čin obećanja ređenika, litanije, posvetna molitva, oblačenje misnog odijela, pomazivanje dlanova, predavanje euharistijskih darova kruha i vina te cjelov mira. Mladomisnici su potom suslavili misu uz svoga biskupa u zajedništvu s ostalom braćom svećenicima, a nakon popričesne molitve svima nazočnima udijelili su mladomisnički blagoslov.