Tom je prigodom misno je slavlje predvodio fra Krunoslav Albert, karlovački gvardijan u koncelebraciji s paterom Marianom Passerini, predstojnik Kuće brata Ivana Bonifacija Pavletića u Kutini i mons. Antunom Senteom, rektorom, izvijestili su iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu. Evanđelje je navijestio i propovijedao fra Ivan Ivanković, đakon na đakonskoj službi u franjevačkom samostanu u Karlovcu.

Svjedočanstvo vjere

Vjeru je svjedočio ginekolog Ivan Zmijanović, uži specijalist fetalne medicine u Općoj bolnici Šibensko Kninske županije. Josipovo svetište ispunili su hodočasnici iz Karlovac, Kutine, Siska, Splita, Kaštela, Marine i drugih hrvatskih mjesta. Liturgijsko pjevanje su animirali članovi župnog zbora Svete Trojice uz orguljsku pratnju Darka Fogine.

Ako se odupremo i odlučimo ne prihvatiti takav mentalitet, postajemo slobodni i spremni biti Božji suradnici.

U svojoj propovijedi đakon Ivan je rekao kako s Bogom ne možemo i ne smijemo trgovati. Isus nas na to upozorava, a iskustvo života govori. Iako ne možemo trgovati s Bogom, ljudi svakodnevno, nažalost, trguju međusobnim dostojanstvom. Ako se odupremo i odlučimo ne prihvatiti takav mentalitet, postajemo slobodni i spremni biti Božji suradnici. U životu nailazimo na trenutke kada moramo donijeti važne odluke. Tada najčešće dolazi do trgovanja tuđim dostojanstvom, ne gledamo dobro drugoga, već svoje sebično. Sveti Josip nam u tim trenucima može biti najbolji uzor dostojanstvenog življenja. On je bio šutljiv svetac koji je vjerom prihvaćao teške i izazovne okolnosti života.

Pri kraju misnog slavlja svjedočanstvo vjere podijelio je ginekolog Zmijanović, koji već 20 godina radi u ginekološkoj ambulanti u Šibenskoj bolnici. Zbog prirode posla susretao se i s abortusima. Sve je počelo tijekom studentskih dana, započeo je ginekolog Zmijanović i nastavio: „Sjećam se kako smo na jednom kolegiju s profesorom raspravljali o abortusu. Pitao nas je jesmo li za ili protiv abortusa? Nakon određene diskusije svi smo se složili za pobačaj. Tada u studentskim danima nisam ni slutio da ću osobno biti uključen u abortuse. Pri završetku fakulteta krenuo sam na specijalizaciju.

“Prva stvar koju nas nauče jest kako izvršiti pobačaj”

Prijavljivao sam se na sve, osim na ginekologiju. Šest godina sam se prijavljivao, a onda je došao trenutak odluke hoću li ostati liječnik opće prakse ili idem na specijalizaciju. Na ponudi je bila samo jedna specijalizacija – ginekologija. Prijavio sam se na nju. Prva stvar koju nas tada nauče jest kako izvršiti pobačaj. Nije se tada još toliko pričalo o prizivu savjesti. U početku rada u ginekološkoj ordinaciji smatrao sam kako žena ima pravo na prekid trudnoće, a tko sam ja da to uskraćujem.“ kazao je liječnik Zmijanović te nastavio kako se nerijetko pojavila dilemi oko izvršenja pobačaja, zbog čega sam odlazio na na ispovijed kod ondašnjeg bolničkog kapelana fra Mate Topić.

On me poučavao kako ne smijem osuđivati osobu koja mi dolazi, nego čin koji ona želi. U Šibeniku smo imali do 1995. do 2015. savjetovalište za trudnice. Oko 250 žena je u tom periodu odustalo od pobačaja. Na tragu uspjeha savjetovališta je novi zakon kojim se poručuje da žena prije prekida trudnoće mora otići na savjetovanje. Bolnički me kapelan poticao da usprkos tome što bi žene otišle na savjetovanje i dalje razgovaram s njima.“

Susretao se sa raznim ženama, neke bi došle samo na pregled, a neke su tražile pobačaj. Više od 70% žena koje dolaze u ordinaciju tražeći pobačaj su one koje ne žele treće ili četvrto dijete, a u braku su odnosno stabilnoj vezi.

Njihova odluka koja nije ostvarena ostala je u srcu, a dijete će osjećati to.

„Došla mi je tako jedna žena koja ima već dvoje djece, a bila je trudna s trećim. Rekla mi je kako su suprug i ona htjeli samo dvoje djece, sada ovo treće želi pobaciti. Rekao sam joj ovako da kada će slaviti rođendane svoje dvoje djece, uvijek će znati da treba proslaviti i onaj trećeg djeteta. Rekao sam joj neka ode doma i razgovara sa suprugom. Vratila se u 21. tjednu trudnoće na pregled i ispričala mi kako se ipak odlučila na čuvanje trudnoće. Nakon pregleda dao sam joj još jedan zadatak, da ona i suprug moraju na ispovijed. Njihova odluka koja nije ostvarena ostala je u srcu, a dijete će osjećati to. Tako su i učinili. Kasnije su mi se došli zahvaliti.“

“Što sam više sudjelovao u pobačajima, to je moje srce postajalo tvrđe”

Imao je uspjeha u odvraćanju žena od pobačaja, ali je ipak nastavio sudjelovati u njima. Zanimljivo cijelo to vrijeme javljala se želja za čitanjem Biblije koju je konstantno ignorirao. Na kraju je popusti i počeo čitati Sveto pismo, što mu je pomoglo bolje razumjeti cijelu situaciju.

„Što sam više sudjelovao u pobačajima, to je moje srce postajalo tvrđe. Imao sam manje suosjećanja za njih. U mojim su očima žene bile krive što ja radim pobačaje, jer ne bi ih radio da one ne dolaze. Krenuo sam čitati u to vrijeme Bibliju. Na svetkovinu Krista Kralja u evanđelju se opisuje suđenje Kristu. Pomislio sam kako su mogli biti tako okrutni prema Kristu. A onda sam shvatio da ja nisam drugačiji. Židovi koji traže Isusovu smrt su kao roditelji koji traže smrt svojeg nerođenog dijeta, a to ne mogu bez liječnika, kao što Židovi nisu mogli bez Pilata osuditi na Isusa smrt. Pronašao sam se u toj slici, jer ja sam bio onaj koji je protiv Isusa. Od tada sam prestao izvršavati pobačaje, pozvavši se na priziv savjesti.“ kazao je doktor Zmijanović.

U pobačaju fokus se svodi na ženu, ona je svima kriva. Dok se muškarac samo izmakne.

“Još bih htio nadodati kako je tijekom trudnoće sav fokus, i potencijalna osuda, na ženu, a zanemaruje se uloga muškarca kao čuvara ženine trudnoće”, rekao je dr. Zmijanović i dodao: „Prije godinu dana u ordinaciju su mi došli supružnici. Suprug je zahtijevao pobačaj jer je pretpostavljao da ga je supruga prevarila. Rekao sam mu – imaš dvije opcije, o tebi ovisi život djeteta, ako želiš zaštiti svoju ženu i dijete ona će roditi, dijete živjeti, ako ne zaštitiš tvoje će dijete umrijeti, a krv će ostati na tvojim rukama, ako tvoja žena rodi, to će biti tvoja zasluga. Odlučio se za život, dijete je rođeno. U pobačaju fokus se svodi na ženu, ona je svima kriva. Dok se muškarac samo izmakne. Većina žena koja rade pobačaje su napuštene od svojih muškaraca. Većina muževa ne shvaća da je odgovornost zaštite života na njima. Kada bi muškarci shvatili da su zaštitnici žene, bilo bi manje pobačaja.“ zaključio je dr. Zmijanović.