Na YouTube kanalu SalesianaHR voditelj oratorija u Rijeci i direktor izdavačke kuće “Salesiana” don Mihovil Kurkut pojasnio je zašto se i na koji način priprema za propovijedi te otkrio od koga je najviše naučio. Razgovor prenosimo u cijelosti.

Kako se pripremaš za propovijed?

To je neki proces koji traje i nije to samo trenutak. Doduše, u zadnje vrijeme obveze su mnoge i često mi je teško poštovati tu proceduru koju imam, ali ja volim to pripremati više dana. Volim otvoriti Riječ, čuti Riječ, vratiti se na tu Riječ i vidjeti što je netko drugi napisao o tome. Ići prema onomu što ona dublje znači, a onda zadnjih dana sabirati. Jako bitno je kome se obraćam, koju misu imam, kome propovijedam jer nije svejedno kome ćeš mrviti Riječ.

Najbolja propovijed koji su čuo?

Ne znam koja mi je najbolja propovijed, ali ima dvije kojih se sada u ovome trenutku sjećam, a to je jedna zagrebačkog kardinala Franje Kuharića koja je trajala 55 minuta, nisam mogao vjerovati, ostao sam pod dojmom, a druga propovijed je bila fra Ante Vučkovića koji je govorio o sablazni i maltretiranju djece.

Koje su najčešće greške u propovijedanju?

Najčešća greška svećenika je često da želi reći previše, da želi reći sve, druga greška je da ne znaju kome govore, a treća greška je da stvari odrađuju i da ne rade to sa srcem i da nisu oduševljeni. To se osjeti. Ako tebi samom nije stalo i ako ti sam u to nisi uvjeren to ne dira nečije srce.

Koliko je važan sadržaj, a koliko način izražavanja?

Na jednoj konferenciji čuo sam da sedamdeset posto onoga što prolazi zapravo dolazi kroz govor tijela. Zatim dvadesetak posto ide kroz tonalitet glasa, a tek sedam posto je sadržaj. Čini mi se da često mi svećenici znamo zapeti oko sadržaja, a uopće ne mislimo na ove druge stvari. Taj podatak me oduševio, odnosno isprovocirao i počeo sam o tome razmišljati i zaista krenuo činiti ono što mi možda i nije prirodno.

Tko je bolji u propovijedanju Talijani ili Hrvati?

Ne bih htio uvrijediti Hrvate, ali čini mi se da su Talijani malo bolji. Možda zbog jezika i puno su opušteniji. Čini mi se da su u Hrvatskoj svećenici više ugipsani, uštogljeni, mehanički glas…

Nešto sam primio od Talijana jer su oni opušteniji.

Priča se da si veliki fan talijanskog propovjednika Ermesa Ronchinija?

Da, prije par godina smo izdali neke knjige u kojima sam ja trebao izdati odakle ja crpim neke od ideja za svoje propovijedi. Da, radi se o Ermesu jednom redovniku Sluga Marijinih koji me oduševio svojim pristupom i odlučio sam preko Salesine njegove tekstove donijeti širem čitateljstvu.

Po čemu su njegove propovijedi posebne?

Osjetim neku određenu slobodu, žudnju i želju za nekom ljepotom. Zapravo, njegove propovijedi nisu propovijedi nego bilješke o nedjeljnim evanđeljima. To nisu klasične propovijedi. Čovjek kaže da se u jednom trenutku u njegovom životu dogodilo obraćenje od Boga dužnosti, Boga dalekoga i strogoga do Boga ljepote i slobode. Kada je to doživio si sve se promijenilo i ja to osjećam u njegovim tekstovima.

Izdana su tri njegova naslova po čemu se razlikuju?

Po naslovnicima i po jednom faktoru da se knjige zovu A, B, C i to su tri godine. Za svaku nedjelju u tri godine imamo različite tekstove to su bilješke o nedjeljnim evanđeljima jako pogodne za pripremu za svetu misu i nakon svete mise da se malo prouči i vidi. Meni puno pomažu.