Budi dio naše mreže

U povodu Svjetskog dana misija, 22. listopada, misionari i misionarke Papinskih misijskih djela dijele razmatranja misionara i misionarki koji nas uče da se kraljevstvo nebesko gradi poniznim služenjem u ljubavi prema svakom čovjeku. Za ponedjeljak, 16. listopada donosimo razmatranje don Luke Pranjića, misionara u Ekvadoru.

/ dp

U evanđeljima često vidimo kako se oko Isusa nagurava mnoštvo, silno mnoštvo, veliko mnoštvo. Rijeke znatiželjnika ili tek površnih simpatizera prate Isusa, traže ga, trebaju ga. Slijede ga, ali ga ne nasljeduju. Ta zahtjevna publika, čiji aplauz i odobravanje itekako stoje, ujednom trenutku napušta scenu.

Ostaje tek šačica ljudi. Mala skupina koja je savršeno razumjela Isusovu poruku iz današnjeg evanđelja. Tako ono što je od silnog mnoštva preostalo – postaje Crkva. Ta Crkva prihvaća “znak Jonin”, odnosno Isusovo vazmeno otajstvo, kao najveći i najsavršeniji znak Božje ljubavi prema čovječanstvu. Po Isusovoj muci, križu i uskrsnuću očitovala se Božja mudrost puno više nego kod Salomona i njegovo je milosrđe zasjalo puno jasnije nego u Joninoj propovijedi Ninivljanima.

Crkva samo može biti nekada veće, a nekada manje stado, čiji smjer određuje njezin pastir.

Prihvaćajući taj znak, i sama se Crkva pretvara u “znak za mnoge”. Prihvaćajući znak Isusove pobjede nad grijehom i smrću, ne tražeći drugih znakova, svaki kršćanin postaje znak drugima. No može se vrlo lako dogoditi da i u nama prevlada izopačena želja onog mnoštva iz evanđelja za znakovima i potvrdama Božje ljubavi i naklonosti. Svako naše djetinjasto “dokaži da me voliš” upućeno Bogu, u znaku Kristova križa dobiva uvijek isti i jedini mogući Božji odgovor: “Što ćeš više?”

Foto: Papinska misijska djela u RH

Crkvu su povijesno oduvijek pratile dvije međusobno posve različite napasti ili, bolje reći, dva kompleksa: kompleks mnoštva i kompleks izabranoga i odvojenoga “svetog ostatka”, koji je siguran u vlastito spasenje i u osudu drugih. No Crkva nije i ne može biti ni jedno ni drugo. Ona nije ni mnoštvo ni neki izabrani „sveti ostatak“, zatvoren u sebe (zatvoren za druge).

Svako naše djetinjasto “dokaži da me voliš” upućeno Bogu, u znaku Kristova križa dobiva uvijek isti i jedini mogući Božji odgovor: “Što ćeš više?”

Ona samo može biti nekada veće, a nekada manje stado, čiji smjer određuje njezin pastir. Crkva je vjerna otkrivateljica i navjestiteljica onoga jedinog znaka koji Boga daje čovječanstvu i po kojem je svakomu stvorenju bez iznimke objavljena Božja mudrost i njegovo beskrajno milosrđe.

Foto: Papinska misijska djela u RH

Jona je bio zanimljiv prorok, kontroverzan među drevnim Židovima. On je bio jedini starozavjetni prorok koji je izrijekom odbio ono poslanje koje mu je Bog povjerio. Jona je bježao od svoje misije jer je jedini od svih proroka poslan poganima, narodu koji ne poznaje ni njega ni njegova Boga. Nije se slagao s Božjim planom spasenja pogana.

Bog se nama koristi i onda kada možda ne vjerujemo posve u ono što činimo. Koristi se nama kao svojim oruđem i onda kada nismo ili mislimo da nismo posve vjerodostojni poslanici.

Mislio je da Ninivljani ne zaslužuju onu ponudu koju je on bio poslan u Božje ime dati. Ipak, ne dokraja uvjeren u ono što čini, učinio je što je trebao učiniti. Pozvani smo učiti od Jone. Bog se nama koristi i onda kada možda ne vjerujemo posve u ono što činimo. Koristi se nama kao svojim oruđem i onda kada nismo ili mislimo da nismo posve vjerodostojni poslanici. Želi učiniti po nama velike stvari i onda kada naše djelovanje ne prati oduševljenje i predanje sv. Franje Ksaverskoga.

Posjetite stranicu www.misije.hr i pratite aktivnosti Nacionalnoga misijskog ureda na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR i www.instagram.com/misije.hr.

Za sve dodatne informacije slobodno se javite Nacionalnomu misijskom uredu u Zagrebu na telefon: 01/56 35 055 ili e-adresu: missio.croatia@misije.hr.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja