Nakon slavlja svete mise uslijedila je kratka kateheza don Ivana Filipovića u kojoj se dotaknuo i osobnog svjedočanstva, ali i rada u zajednici.

Duhovnik zajednice Cenacolo don Ivan Filipović na početku kateheze istaknuo je da je grijeh najveće ropstvo. Prisjetio se i života u Cenacolu, ali i trenutnog djelovanja u njemu kao duhovnika.

Govoreći o ovisnicima naglasio je da su oni najčešće javni grešnici jer za njihovu ovisnost znaju roditelji, prijatelji, zdravstveni sustav kao i svi drugi sustavi. “Ovisnost ne može bez laži, bez grijeha i kriminala”, dodao je.

Don Ivan Filipović je okupljenima htio na što jednostavniji način pojasniti navezanosti koje nas sve na nekom području ometaju i pri tom je rekao: “Svi smo mi navezani na nešto što znamo da nije nešto najbolje. Ovisnosti i navezanosti čovjeka ometaju u njegovom normalnom životu, u njegovom normalnom izvršavanju zadaća, kako obiteljskih tako poslovnih. Koliko je tko ovisan i koliko je tko navezan na nešto mora suditi po sebi i preispitati se”.

Ovisnosti i navezanosti čovjeka ometaju u njegovom normalnom životu, u njegovom normalnom izvršavanju zadaća, kako obiteljskih tako poslovnih.

U svojoj katehezi osvrnuo se i na čovjekovo traženje slobode i rekao: “Punu slobodu imamo samo u Bogu. Punu slobodu u potpunosti ćemo postići samo u nebu. Jako je teško ovdje na zemlji postići tu punu slobodu, ali se možemo približiti. Upornošću vjerom i kroz sakramente možemo omirisati nebo i pravu istinsku slobodu u vlastitom srcu i vlastitom životu”.

Upornošću vjerom i kroz sakramente možemo omirisati nebo i pravu istinsku slobodu u vlastitom srcu i vlastitom životu

Zanimljivo je kako je upravo jedan ovisnik don Ivanu Filipoviću pojasnio što znači biti slobodan. “U zajednici Cenacolo netko se treba dići ujutro rano prije svih i napraviti doručak. Postoji pravilo da onaj koji priprema doručak ništa ne jede i ne pije dok ne dođu drugi. Taj ovisnik mi je rekao: ‘Prvi put kad sam dobio zadatak da budem onaj koji ne smije uzeti ništa dok priprema doručak bilo mi je jako teško. U meni se odvijala velika borba, znojio sam se ‘krvavim’ znojem. Miris jutarnje kave u meni je proizveo bitku i borbu.  Prošlo je godinu i dvije i opet sam dobio obvezu da pripremam doručak, ali ovaj put mi je bilo potpuno drugačije. Ustajao sam se kao ptičica i uopće mi nije palo napamet da uzmem nešto prije drugih. Bio sam neizmjerno radostan da uzmem nešto iza drugih. Kad bih ih vidio za stolom i primijetio njihove osmijehe bio sam najsretniji čovjek na svijetu‘”, prisjetio se don Filipović i poručio: “To je sloboda”.

Osvrćući se na ovog mladića rekao je da mu je drugi put bilo drugačije izvršavati tu obvezu jer je imao Krista u srcu. “Krist mu je oslobodio srce vlastitih egoizama i ljudskih požuda i osjetio je miris slobode. To su naše unutarnje bitke i to je velika tajna”, rekao je.

… jedino je u Isusu Kristu istinska sloboda

Podsjetio je na riječi Majke Elvire koja je kad je vidjela mladost u teškim ovisnostima znala reći: “Svaka čast znanosti, psihologiji i psihijatriji, prema svemu trebamo imati poštovanja i treba sve to koristi, ali ljudima koji su u stvarnom ropstvo jedino je u Isusu Kristu istinska sloboda” i dodao da je to i njegovo životno iskustvo.

Govoreći o navezanostima rekao je: “Puno puta navezanosti na koje kakve nepotrebne stvari u životu nas čine polurobovima i ometaju naš obiteljski i društveni život. U Kristu je rješenje”.

Veliki naglasak je stavio na sakrament ispovijedi za koji je rekao da je to nevjerojatna snaga s neba.

Zamislite svo ludilo da nema sakramenta ispovijedi

“Kad sam došao u Cenacolo ponio sam sve svoje laži i terete najteže mi je bilo u toj cijeloj priči sresti se sa samim sobom. Godinama sam potiskivao svoj grijeh i svoju laž. Kad mi potiskujemo to, to ostaje upisano u nama. Svo to smeće koje sam imao u sebi kad se počelo vraćati nazad iz podsvijesti u svijest je bio šok i to je takva patnja, takva grižnja savjesti i takav teret. To se može jedino riješiti razgovorom s drugima, a najviše sa sakramentom ispovijedi. Zamislite svo ludilo da nema sakramenta ispovijedi”,  istaknuo je duhovnik zajednice Cenacolo.

Napomenuo je da Isus unosi svjetlo u naše srce i da on je jedina istina, jedina spoznaja tko si ti , tko smo mi. “Mi mislimo da znamo tko smo, ali tek pod njegovim svjetlom čovjek vidi tko u stvari jest. Mene nije vrijeme izliječilo, izliječio me susret s njim”, dodao je.

Mi mislimo da znamo tko smo, ali tek pod njegovim svjetlom čovjek vidi tko u stvari jest.

O važnosti euharistije u njegovom životu rekao je: “Za mene je euharistija susret sa živim Bogom. Znam da mi je tu ulio istinu i znam da se tu dogodila milost i da sam pred euharistijskim Isusom iz nemira prešao u mir”.

Prisutnima je naglasio kako im je sve ovo rekao da ih potakne da se kroz Veliki tjedan uz sva posao i brige saberu i iskoriste priliku ispovijedi i euharistije.

“Imamo vremena za sve i znam da je život trka i borba, ali nađimo vremena i za Krista. Stavi se pred euharistijskog Krista i zašuti. Šuti čovječe i pogledaj malo sebe i dopusti da se pogledaš Kristovim očima. Nemojte da ispovijed samo proleti i bude obavljena neka to bude jedna lijepa korizma, jedna lijepa ispovijed i jedan lijepi osjećaj duhovne slobode. U ovom svijetu kakav je teško je, ali bez Boga je još teže”, poručio je.

Nakon kateheze uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u tišini.