New Age je globalni fenomen i duhovno kretanje prisutno u čitavom svijetu. Svjedoci smo poplave novih religioznih pokreta, raznih sekti i vjerovanja. Posvuda cvjeta magija, ezoterija i razna praznovjerja. Međutim, ne mora se biti član neke sekte ili kulta da bi se pripadalo New Age misli. On se već ukorijenio u našem svakodnevnom govoru i u naš mentalitet ulazi preko filmova, glazbe, tiskovina i literature.

New Age se ne može razumjeti ako se zanemari sadašnje duhovno-povijesno razdoblje u kojem se nalazimo, a koje se naziva postmodernom. To je zapravo relativizam kojemu nedostaje univerzalni princip jedinstva.

Postmoderna nastaje kao reakcija na prijašnje razdoblje moderne negirajući i razlažući njene temelje. Nestaje razdoblje obilježeno homogenošću, jedinstvenošću, racionalnošću i objektivnošću u kojem čovjek nije uspio postići sreću, mir i sveopći napredak. Dogodilo se da prosvjetiteljstvo nije uspjelo ostvariti svoja obećanja, a “napredak” je počeo zarobljavati čovjeka u suvremenim ekonomskim i proizvodnim procesima i onemogućavati mu slobodan i ispunjen život.

Odbacivanjem kršćanstva dolazi do prihvaćanja različitih surogata – ideologija, filozofija i teorija – koje duhovno porobljuju zapadnog čovjeka obećavajući mu raj na zemlji, ali bez Boga i njegovih zakona.

Njihovom propasti u dvadesetom stoljeću zapadni čovjek još više gubi svoj identitet i korijene, te ulazi u najveću duhovno-moralnu krizu povijesti. Nesigurnost, nestabilnost i osjećaj izgubljenosti pojave su koje prate ovaj razvojni put društva.

Izgubljenost suvremenog čovjeka

Kršćanstvo je izgledalo promašeno, jer su u svjetskim ratovima i s jedne i druge strane ratovali kršteni, a pali su i glavni mitovi moderne: razum, znanost, napredak i demokracija. Procesu raspadanja moderne pridonijeli su: ekološka i atomska prijetnja, genetička manipulacija, slabljenje osjećaja zajedništva na svim razinama, osamljenost u svijetu najsavršenijih komunikacija, neispunjenost života u blagostanju…

Foto: Pixabay

Nastupio je zalaz svih poznatih ideologija i razrađenih čvrstih sustava i otrežnjenje od optimističnih očekivanja u moderni. Nevjerojatan i najveći bum ostvaruje industrija igre i općenito zabave, dok prema ozbiljnim pitanjima života, smisla, istine i etike raste popustljivost i ravnodušnost.

U postmoderni gotovo nitko nije spreman podnositi žrtve za velike ideale moderne: naciju, republiku, pravednost, solidarnost, svjetovnost ili revoluciju.

Stvoren je svijet individualizma, bez reda, univerzalnih zakona, objektivne istine i vrednota i bez općeprihvaćenih normi života i morala. Dodajmo još svakodnevne afere u politici i Crkvi koji postmodernog čovjeka još više učvršćuju u njegovu preziru spram autoriteta. Obitelj je pred izumiranjem, sve razarajuće ovisnosti su u porastu, profesor se mora bojati djece i njihovih roditelja, nestaje smisao za odgovornost i žrtvu, ekonomski sustavi se urušavaju zbog pohlepe, a narode samo desetljeća dijele od nestajanja…

Buđenje duhovnih pokreta

U svom kaosu dogodio se svojevrsni vapaj za duhovnom dimenzijom ljudskoga života. Dok se dvjesto godina pripremao teren da se religija, napose kršćanstvo, sruši i ukloni, što je dobrim dijelom i uspjelo, čovjek je ponovno počeo tragati za tom odbačenom dragocjenosti. Mnogi su se, motivirani iskrenom žeđu za duhovnim, uputili privlačnim novim stazama čija je ponuda sve više rasla.

Ljubav / Foto: Pixabay

Što se tiče religioznog u tom Novom Dobu, za razliku od “starog” kršćanstva, novo je da sada čovjek oblikuje religiju prema svom nahođenju, a ne religija njega, njegovo ponašanje, moralne stavove i sveukupan život. Možemo reći da je čovjek postmoderne postao ravnodušan prema Bogu. Niti ga se plaši, niti mu se veseli. Ali ipak je u njemu neutaživa čežnja za duhovnošću i smislom, zato središte ove nove religioznosti više nije Bog, nego čovjek.

Postmoderna religija i religioznost je najkonkretnije ostvarena u novoj religiji s veoma znakovitim imenom – New Age, Novo doba. Može se s pravom reći da ja New Age religija postmoderne i da je postmoderna kultura osnova New Age religije i njezinih ponuda.

Što je New Age?

New Age nije jedinstveni pokret ili jasno definirana duhovnost, nego su se u nj slile različite duhovne tradicije istoka i zapada pomiješane s dostignućima moderne znanosti, gnostičkim, okultnim i ezoteričkim strujanjima, nekim vjerovanjima europskih poganskih religija te mnogim elementima modernog društva kao što je evolucionizam, psihologija, nova fizika, ekološka nastojanja, itd.

New Age djeluje na način labave povezanosti raznovrsnih skupina koje se okupljaju, u skladu sa svojim interesima, oko pojedinih časopisa, autora, gurua i duhovnih učitelja, različitih stilova života (vegetarijanstvo, yoga, spiritizam, astrologija). Te različite skupine osjećaju se povezanima u izgradnji novog svijete i nove svijesti, po čemu ustvari pokret i dobiva ime jer, po njima, izlazimo iz astrološkog vremena Ribe i ulazimo u eru Vodenjaka.

Novo doba koje, po njima, nezaustavljivo dolazi, bit će doba korjenitih promjena na svim područjima života: u religiji, politici, znanosti, filozofiji…

Vjerski sinkretizam / Wikipedia

Do toga će doći putem duhovne preobrazbe. Bit će to doba sveopćeg prosvjetljenja, sklada, planetarnog mira i blagostanja, zlatno doba čovječanstva, integracija i usklađivanje materijalnog i duhovnog svijeta. Doći će do duhovne evolucije čovjeka i preobrazbe svijesti u jedan viši oblik na planetarnoj razini, te ostvarenje svih latentnih mogućnosti ljudske naravi.

U kratkom presjeku predstavnika New Agea ne smije se preskočiti imena Emanuella Swedenborga, Helene Blavatsky, Rudolfa Steinera, Alice Ann Bailey… Osobe koje su svojim spisateljskim radom najviše pridonijele širenju New Agea su Shirley MacLaine i Carlos Casteneda, a u novije vrijeme Paolo Coelho, James Redfield, Deepak Chopra, Neale Donald Walsch i drugi.

Suprotstavljenost New Agea i kršćanske vjere

Dokument Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog “Isus Krist – donositelj vode žive” na početku jasno govori da gnostička narav New Agea zahtijeva da ga prosuđujemo u njegovoj ukupnosti, a to znači da “s gledišta kršćanske vjere, nije moguće kao kršćanima izdvojiti (i prihvatiti) neke elemente religioznosti New Agea, dok bismo druge odbacivali”. Ovaj dokument vrijedi dobro proučiti i detaljno proučavati, a jedan od korisnih tekstova za to je OVDJE.

U kratkim crtama preletjeli smo razliku New Age poimanja stvarnosti i kršćanskog nauka. Način na koji poimamo stvarnost je u stvari ključ našeg djelovanja i uopće načina života. Ne može biti nebitno kako čovjek doživljava stvarnost, niti je u praksi svejedno koja su njegova uvjerenja.

Poimanje stvarnosti koje imaju religije može biti u skladu s objektivnom istinom, a može biti i pogrešno – što može imati jako teške posljedice.

Koliko god bili ekstremno udaljeni evolucionizam i New Age, u jednom se savršeno slažu, a to je da nema grijeha ni zla. Ako se jednom suprugu sviđa druga žena, evolucionisti će reći da je to uvjetovano genima i nagonima i, prema tome, čini što hoćeš! New Age mu, s druge strane, ništa neće reći – niti mu može reći – jer ga ne zanima etika, nego osjećaji, intuicija i iskustvo. Ako je dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno, zašto ne (Post 3,6)?

Danas više nego ikad kušamo da “ne znati da čovjek ima ranjenu i zlu sklonu narav uzrokuje teške zablude na području odgoja, politike, društvenog djelovanja i morala”. New Age je među onima koji niječu tu stvarnost i zato su i njegove posljedice kao i posljedice dualizma, komunizma, nacizma i materijalizma katastrofalne za pojedinca i društvo.

Zaključak

Tri skupine ljudi žive u zapadnom postmodernom svijetu: postmoderni nihilist – pragmatičar koji je ravnodušan prema velikim pitanjima Istine, Smisla, Boga, iako možda i ide u crkvu. Drugi je postmoderni religiozni čovjek koji ipak čezne za duhovnim, no budući da je ravnodušan prema kršćanskom Bogu, bira i uzima što mu paše iz bezbrojnih New Age “rješenja”, teorija i tehnika. I na kraju, tek spomenuti novi kršćanin koji se s novim poletom vratio sigurnosti autoriteta Krista i Crkve i obnovljenom revnošću želi onoj prvoj dvojici navijestiti Radosnu vijest.

Foto: Pixabay

Uzrok ravnodušnosti nihilista i zanesenosti “vjernika” New Agea je ustvari ista. Čežnja za zajedništvom i ljubavlju koju prvi potiskuje jer je razočaran, a drugi je ipak pokušava ostvariti, samo na krivi način. Što da učini kršćanstvo, osim da se vrati onome što ono zapravo i jest – pojava zajedništva na zemlji?

Znakovi zajedništva i ljubavi jedini mogu ugrijati hladno nihilističko srce, a New Ageru razotkriti tragikomičnost Vodenjaka, kristala i zvijezda koje “upravljaju” našom sudbinom.