Sluga Božji fra Ante Antić isticao se izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tim je činom o. Antić dobio naslov sluga Božji.

U nastavku prenosimo svjedočanstvo o životu o. Antića preuzeto s portala Otac Ante Antić.

U kapelu Majke Božje Lurdske je fra Ante najčešće navraćao i tu najduže provodio sate, dane, mjesece i godine svoga duhovnog i svetog apostolata, u njoj je slavio redovito svete mise, svakog dana satima i satima ispovijedao bezbrojne penitente, molio ure časoslova i druge pobožnosti, zahvale i pokore činio iz ljubavi prema Bogu i Majci Božjoj, a sve za spas i obraćenje mnogih grešnika.

Tu su ga njegova samostanska braća kao i brojni vjernici i njegovi penitenti viđali u zanosima adoracije i molitve bilo pred Isusovom živom stvarnosti u tabernakulu ili pred likom nebeske Majke koja se časti i slavi pod imenom Gospa Lurdska.

U kapeli se dugo, otac Ante pripremao za svaku svetu misu, a još duže zahvaljivao poslije svete mise i sama njegova siromašna sobica do kapele omogućavala mu je da uvijek bude u najbližem dodiru s Isusovom božanskom prisutnošću u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tu su ga njegova samostanska braća kao i brojni vjernici i njegovi penitenti viđali u zanosima adoracije i molitve bilo pred Isusovom živom stvarnosti u tabernakulu ili pred likom nebeske Majke koja se časti i slavi pod imenom Gospa Lurdska.

Stajati i moliti pred Svetohraništem i to u doba dok je cijeli Zagreb spavao, značilo je biti pred Bogom u službi svijeta, u službi grešnika i mnogih pokornika.

Može se slobodno napomenuti da su ga veoma često njegova subraća u noćnim satima zatekla kako dugo kleči i moli pred tabernakulom, a neki su imali i sreću – nalazi se u svjedočanstvima – da su ga iz kora kapele gledali u čudu svetačke ekstaze gdje obvijen oko tabernakula moli odajući Isusu zahvalnost što sav pripada Njemu. Možda su to bili oni najdirljiviji momenti Antićeva života i njegove svete sreće i radosti koje su neka subraća znala slušati u radosnim njegovim uzdasima pred tabernakulom. Stajati i moliti pred Svetohraništem i to u doba dok je cijeli Zagreb spavao, značilo je biti pred Bogom u službi svijeta, u službi grešnika i mnogih pokornika.

fra Vladimir Tadić

(“Dobri otac Antić” – glasilo vicepostulature sluge Božjeg o. Ante Antića / broj 89/godina 1994.)

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru

Bože, Oče naš, izvore svakog dobra!

Sin nas je Tvoj poučio da budemo savršeni i milosrdni

po uzoru na Tvoju dobrotu.

U Duhu Svetom, Ti si slugu svoga oca Antu Antića

uzdigao do savršenog vršenja Tvoje svete volje.

Proslavi, Gospodine, slugu svoga i na ovoj zemlji čašću svetaca,

a meni po njegovu zagovoru udijeli milost

za koju Te sada posebno molim…

(Sada navedi osobnu molbu za koju moliš)

Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da poput oca Antića

sve činim i trpim iz ljubavi prema Tebi

koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim

izvor svakoga dobra i smirenja svih srdaca. Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu … (tri puta)