Rekao bih da je primarni uzrok konstantog osjećaja krivnje nedoživljena autentična ljubav koja kasnije rezultira skrupulama. A gdje se skrupule najviše očituju, ako ne u odnosu s Gospodinom, a onda i drugima?

Osjećaj dužnosti ili..?

Ne bih pisao o skrupulama, jer one i jesu te koje se mogu očitovati u našim ponašanjima ili radnjama. Tako onda neke stvari ne radimo iz ljubavi, već iz osjećaja dužnosti, straha ili prisile.

Što ako ovo ne napravim? Što kada sam ovo napravio? A jeli to uopće i dopušteno pomisliti? Zvuči poznato?

Rekao bih da je primarni uzrok konstantog osjećaja krivnje nedoživljena autentična ljubav koja kasnije rezultira skrupulama. A gdje se skrupule najviše očituju, ako ne u odnosu s Gospodinom, a onda i drugima?

A znaš li da ako Gospodinu ne možeš reći “ne”, da mu ne možeš reći niti “da”?

Ne želim da me se krivo shvati. Posljedica ovog pitanja može biti to da pomisliš da želim reći “radi što god hoćeš, imaš slobodu”. Nipošto! Ovdje je riječ o našoj krivoj motivaciji!

Stvari ne možemo raditi iz osjećaja dužnosti. Zamisli da uđeš u vezu s nekom djevojkom, a onda se tom istom i oženiš “jer to selo očekuje”. Zamisli da uđeš u samostan, ili da se zarediš samo zato jer netko to očekuje. A gdje je tvoja odluka? Gdje je tvoja želja i motivacija? Gdje ti je ljubav? Ako je nema, stani na vrijeme.

A znaš li da ako Gospodinu ne možeš reći ‘ne’, da mu ne možeš reći niti ‘da’?

Ovdje postoji i još jedna krajnost. Ta je da stvari radimo iz očekivanja nagrade, što je u potpunoj suprotnosti s onim – Neka ti ne zna ljevica što čini desnica. Naravno, ni ovaj odnos nije zdrav – jer to ni nije odnos, već čista matematika.

Vjerujem da nam je svima dobro znana ona prispodoba o posljednjem sudu u kojem Gospodin razlučuje ovce od jaraca i govori: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni. Zamisli da ti isti kojima se Gospodin obratio pomisle i ponosno kažu “Pa znamo, mi i jesmo dobri, nema boljih od nas, nitko te ne voli više od nas…”

Ovdje postoji i još jedna krajnost. Ta je da stvari radimo iz očekivanja nagrade, što je u potpunoj suprotnosti s onim – Neka ti ne zna ljevica što čini desnica. Naravno, ni ovaj odnos nije zdrav – jer to ni nije odnos, već čista matematika.

Znaš li već sada s čime trebaš stati i početi na novi način?