Na drugi četvrtak mjeseca ožujka, s početkom u 20.00 sati, u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, započeo je novi ciklus "Susreta vjere" za ovu školsku i vjeronaučnu godinu čija je gošća večeri bila Diana Tikvić, urednica novih medija na Hrvatskoj katoličkoj mreži.
Nakon uvodnog slova i pozdrava preč. Matije Pavlakovića, rektora Sjemeništa, okupljenim sjemeništarcima, njihovim prijateljima, roditeljima, školskim kolegama te prijateljima šalatskog “sjemeništa malenih” obratila se gošća večeri, urednica novih medija na Hrvatskoj katoličkoj mreži Dijana Tikvić. U svom svjedočanstvu progovorila je na temu: “S Bogom kroz patnju”.
Na početku svoga svjedočanstva Diana Tikvić je rekla: “Nisam ljubitelj svjedočenja, no znam koliko su mi značila neka svjedočanstva koja sam slušala i zato nisam mogla reći ne ovom Susretu vjere. Patnja je teška tema i pitam se je li teže nositi svoju ili tuđu patnju?!”
Potom je posvjedočila o patnji svoga brata Marka koji je shrvan teškom bolešću preminuo 2020. godine iza sebe ostavivši suprugu i troje djece. Opisavši tijek napredovanja bolesti progovorila je koliko joj je bilo teško i neugodno iskustvo uopće ostvariti kontakt s bolesnim bratom jer nije znala kako mu pristupiti i pomoći mu u teškim bolovima koje je trpio. No, s druge strane za nju je bio blagoslov svaki njen dolazak u bolnicu pred bratovu bolesničku postelju te činjenica da je uz njega u šutnji i molitvi.
“U najgoroj patnji znao je pjevati Gospodinu, a bilo mi je užasno teško gledati da netko koga jako volim toliko pati. Imala sam milost biti uz njega zajedno sa dijelom moje obitelji dok je umirao. Takva iskustva danas su rijetka i vrlo traumatična, no imaju veliki blagoslov. Patnja je misterij i na neka pitanja ‘zašto?’ nema odgovora te tako to treba i prihvatiti! Nakon bratove smrti postala sam svjesna prolaznosti ovoga života i sada me s jedne strane strah smrti mojih bližnjih, a s druge strane znam da ‘Bog ne lomi napuknutu trsku’. Velika mi je utjeha da Bog nije ostavio njegovu obitelj već je trajno štiti i blagoslivlje po mnogim ‘zemaljskim očevima’ koji su tu da pomognu mojoj šogorici i njenoj dječici”, zaključila je prvi dio svjedočanstva.
Nakon bratove smrti postala sam svjesna prolaznosti ovoga života i sada me s jedne strane strah smrti mojih bližnjih, a s druge strane znam da ‘Bog ne lomi napuknutu trsku’.
Počinješ misliti kao da nisi dovoljno dobar za taj Božji dar, no spoznala sam da i kroz tu patnju Bog čisti srce, mijenja srce i približava ga sebi!
Potom je kratko progovorila o jednom svom osobnom iskustvu: “U braku sam 14 godina. Zajedno sa suprugom imam curicu Doroteu koju smo čekali 3,5 godina. Planirala sam imati troje djece, no kako nismo mogli imati djece, a majčinski poziv je uistinu snažan, moram priznati da je vrlo bolno imati čežnju za više djece, a gledati kako se ona ne ostvaruje! Počinješ misliti kao da nisi dovoljno dobar za taj Božji dar, no spoznala sam da i kroz tu patnju Bog čisti srce, mijenja srce i približava ga sebi! Nakon jedne situacije na poslu došla sam do izuzetno važne spoznaje koja mi je dala mir, a glasi: ‘Bog me ljubi bez obzira na sve i ja želim ostatak svoga života utrošiti da na Njegovu ljubav prema meni odgovorim svojom ljubavlju prema Njemu!”, poručila je Diana Tikvić.
Po završetku svjedočenja te uručenja prigodnoga poklona Diani Tikvić od strane preč. Rektora, vrhunac Susreta bilo je 30 – minutno euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom na nakanu za žrtve pandemije koronavirusne bolesti i rata te za mir u Ukrajini, koje je predvodio sjemenišni duhovnik vlč. Petar Mlakar, a glazbeno su ga popratili sjemeništarci pratnjom uz klavir i gitaru, a po završetku susreta sa živim Bogom uslijedilo je tradicionalno druženje svih sudionika Susreta u sjemenišnom atriju uz grickalice i sok.