Današnji događaj odvija se na obalama Genezaretskog jezera.

Evanđelist Luka pažljivo je opisao ovu scenu. Mnoštvo je okružilo Isusa i osluškuju njegovu riječ. Duboko u sebi čeznemo za Božjom riječju, za Božjim glasom, jer on može utišati našu žeđ.

Isus vidi dvije lađe što stoje uz obalu. Ribari su ispirali mreže, što je jedan od najdosadnijih poslova. Može biti da su i lošeg raspoloženja jer nisu ništa ulovili. Tko su ti ljudi?

To su učenici Isusovi jer je Isus ozdravio Petrovu punicu. Ali nije dosta biti učenik.

Učenik je inače onaj koji uči i nastoji to primijeniti u svom životu, no to za Isusa nije dovoljno. Što Isus čini?

Ide k njima, i moli Šimuna da se otisne od kraja. Petar je uvijek tu u trenutcima kad treba donijeti neku odluku, pa i sada Isusu stavlja na raspolaganje svoju barku. Lađa je to s koje i danas Isus naviješta evanđelje, ona predstavlja zajednicu kršćana. Isus je iz lađe, sjedeći, poučavao mnoštvo.

Foto: Lađa

Scena je zapravo parabola, i želi nam reći što se događa u zajednici kršćana iz koje izlazi Božja riječ, riječ koja zahvaća širu zajednicu.

Šimun stavlja na raspolaganje svoju lađu.

Nešto slično se može dogoditi i danas. Isus nas poziva staviti raspolaganje nešto ili, još bolje, sve iz našeg života kako bi evanđelje moglo biti naviješteno.

Nema smisla pitati se radi li se ovdje o čudu. Ovo je danas parabola, slika kojom nam Luka želi nešto poručiti. Imamo u središtu Petra koji treba nešto napraviti. Izvezi na pučinu – tamo gdje su vode duboke i tamo ribarite.

Koje je Petrovo poslanje? Isus mu na Posljednjoj večeri govori: Šimune, molio sam za tebe da ne malakše tvoja vjera, da učvršćuješ druge u
vjeri, radiš na zajedništvu svih učenika.

Lađa je Crkva, krhka, šibana valovima, pozvana ići tamo gdje su duboke vode. Crkva je doživjela razne oluje tijekom povijesti, no uspijeva ih prevladati kad je vodi Učitelj.

Učenici bacaju mreže kako bi uhvatili ribe. No Šimun govori: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.«

Ne radi se o ulovu riba, nego nam Luka nešto želi poručiti. U polovini dana smo i ribe su u dubokoj vodi. Nema smisla bacati mreže, jer je uopće nelogično bacati mreže u pol bijela dana.

Isus govori učenicima kako se zadatak koji im povjerava može nekada činiti apsurdnim, ali vjerovati u Njega donosi ploda.

Vodeći se ljudskom logikom, ne bi imalo smisla baciti mreže, no Petar govori: Na tvoju riječ bacit ću mrežu. Ponekad nam logika ovoga svijeta govori kako nešto nema smisla, ali ako se pouzdajemo u evanđelje događa se čudo.

Evanđelje nas poziva na besplatnu ljubav. Nekada se pitamo ima li smisla besplatno i velikodušno ljubiti. No ako nas Gospodin na to
poziva onda se isplati. Na primjer, oprostiti drugima.

Narav bi nam rekla da se osvetimo, da naplatimo drugima, no evanđelje nas poziva oprostiti i događa se veliki preokret

Bezuvjetna ljubav prema braći i sestrama – je li to moguće? Moguće je, ali traži da se oslonimo na Gospodina i na njegov poziv.

Možda ćemo biti ismijani zbog svojih postupaka, ali evanđelje je najveći ulov. Staviti se na raspolaganje drugima jest nešto na što nas Isus poziva. Tko se uzda u Gospodina, ima obilan urod.

»Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« govori Petar. Ne radi se o tome da je Petar ispovjedio svoje grijehe Gospodinu. Petar jednostavno priznaje svoju nedostojnost, što pronalazimo i kod drugih ljudi u Svetom pismu.

Liturgijsko čitanje / Foto: Pexels

Tako npr. Izaija u Iz 6,5 govori: »Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe
Kralja, Gospodina nad vojskama!«, ili npr. Mojsije u Izl 4,10: »Oprosti, Gospodine!« – nastavi Mojsije Jahvi.

»Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.« »Tko je dao čovjeku usta?« – reče mu Jahve.

»Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti.«

Tko je učinio čudo iz današnjeg evanđelja? Ne direktno Isus, nego vjera u Isusa.

Čuda se događaju kada se vjeruje evanđelju. Ako ne vidimo čuda, to je zato što se pouzdajemo u naša uvjerenja, egoizme i imamo poteškoću vjerovati onome na što nas poziva Gospodin.

Kad se uzdamo u evanđelje, događaju se čudesa. Isus poziva učenike ne da ribare, nego da pozivaju u život ljude, izvlače ih iz voda smrti.

Slika Genezaretskog jezera simbol je zla, silā koje vuku u propast. To su vode smrti, ovisnosti, moralnog siromaštvo, korupcije, osveta,
zlodjela, itd.

Treba oslobađati ljude od tih dubina, gušenja, smrti, ratova, egoističnosti… To je zadatak zajednice.

Što je mreža? Živa Božja Riječ.

Kad se ljude lovi ovom Riječju, tada ih se izvlači iz dubina. To ljudskom snagom nije moguće. Učenici ostavljaju sve i idu za Isusom. Nastavili su biti ribari, no sada se vode sasvim drukčijom logikom, logikom služenja drugima.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Josipa Filipovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.