Razmisli o svađi, ukoliko je namjeravaš započeti s nekom osobom koja te krivo pogledala, rekla ti neprimjerenu riječ ili te nehotice povrijedila. Je li najvažnije u svakoj situaciji pokazati se nadmoćan, pa i pod cijenu da se drugoga ponizi? Želiš li se doista postavljati u ulogu suca prema drugoj osobi, kada si i sam svjestan da si nekoć pravio mnogo veće pogreške nego ta osoba kojoj sada sudiš?

Čovjeka se voli dok je živ, ne kada umre. Zato dobro razmisli ako zauvijek odlučiš prekinuti s nekom osobom samo zato što je povrijeđen tvoj ponos. Želiš li doista u svakoj bitci izaći kao pobjednik, bez obzira na cijenu u odnosima koju trebaš platiti? Je li u svakoj utrci najvažnije prvo mjesto ili osoba koja je pred tobom pala, a pored koje si samo nijemo prošao?

Je li doista najvažnije tko je pametniji, jači, bolji, snažniji, privlačniji, bogatiji?

Čovjeka se voli dok je živ, ne kada umre. Ne trebaju mu tada lijepe riječi, trebaju mu dok je živ. Ne treba tada toliko pričati o njegovim idealima i snovima, potrebno mu ih je ne gušiti dok je živ. Ne treba tada tone cvijeća i hvalospjeva nad svojim odrom, sada treba nježan pogled, dodir i stisak ruke. Sve ono što nisi dao tada, ne trebaš davati ni kasnije. Gluma je to, ili kajanje, što – na koncu – za tu osobu dođe na isto.

Potraži sada tu osobu, razveseli je svojom prisutnošću.

Nemoj čekati trenutak kada će sve biti kasno. Ako je možda nešto loše napravila prema tebi, upiši to u pijesak, a ne u kamen, jer nakon posljednjeg zvižduka u utakmici više se ništa ne računa. Nakon posljednjeg izdisaja sva tvoja ljubav koju nisi dao, a sada želiš, ne može joj ništa vratiti ni promijeniti.

Zato nikad ne zaboravi: čovjeka se voli dok je živ, ne kada umre!