Koliko je važno imati ispravno razumijevanje prema samome sebi u duhovnom životu? Koliko je važna svijest o vlastitom siromaštvu? Pročitajte promišljanje o. Jacquesa Philippea.

Mario Žuvela na stranici prijatelj.org donosi još jedno poticajno promišljanje o međuljudskim odnosima.

Zašto bismo voljeli svoje neprijatelje i molili za one koji nas progone? To nam je činiti stoga što Bog tako čini i tako trebamo činiti ako se zovemo djeca Božja. A kao njegovoj djeci zapovjeđeno nam je da budemo "savršeni". Savršenstvo se sastoji u tome da ljubimo kao što Bog ljubi, bez iznimki i uvjeta. Molit ću milost da tako mogu činiti.

Godinama su se mudraci, filozofi i znanstvenici mučili dati zadovoljavajući odgovor na pitanje ljubavi. Davali su nam simbole, znakove, riječi, formule, definicije… Međutim, postoji li uopće definicija ili formula ljubavi po kojoj bi ljudi ljubili?

Kršćanska se blagost iz pogrešaka bližnjega nikada ne izruguje. Nikada na njihov račun ne pretjeruje. Bez posebne potrebe o njima nikad ne govori. Kršćanska se blagost prema pogreškama bližnjega dobrohotno spušta, nastoji ih shvatiti, razumjeti; ako mora blago ih kori; ako upozoruje bližnjega na njih, čini to mirno, fino, obazrivo. Bez nervoze, bez povišenoga glasa, bez tona odozgo, bez ponižavanja bližnjega. Ponizno, jer možda su naše pogreške još daleko veće; krotko, jer nemamo pravo biti tuđi suci; u ljubavi, jer inače i u svojoj i u tuđoj duši postizavamo upravo obratno.