Što je Caritas? Tko je moj bližnji? Na što smo svi pozvani? O poslanju Caritasa promišljao je porečki i pulski biskup Ivan Štironja u subotu 15. studenoga na susretu članova župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije, tumačeći odlomak o milosrdnom Samarijancu.
Dobro nam je poznat evanđeoski ulomak o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25 – 37), u dijalogu između Isusa i zakonoznanca.
Zakonoznanac je čovjek koji napamet zna sve religiozne propise i Božje zapovijedi. Na pitanje: Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?, Isus ne daje teološku definiciju već zakonoznanca vraća u srce Pisma o ljubavi prema Bogu i svomu bližnjemu što tumači jasnom i poučnom prispodobom.
Caritas vidi čovjeka u potrebi
Uz svećenika i levita, koji nemaju vremena za unesrećenog čovjeka, putom prolazi Samarijanac koji vidi čovjeka u potrebi, zaustavlja se, povija mu rane, zalijeva ih uljem i vinom, postavlja ga na svoje živinče i odnosi u gostinjac.
Zadivljuje primjer Samarijanca koji ne kalkulira, ne razmišlja dugo nego brzo djeluje.
Caritas je izraz ljubavi
Evanđeoska ljubav je žurna, nema vremena za čekanje, ne zadržava se samo na osjećaju; ljubav postaje djelovanje. Ovaj čovjek na sve misli i to bez ikakve osobne računice ili pitanja o vlastitoj koristi.
Ovo je logika i paradigma Caritasa.

Foto: Hrvatski Caritas
Caritas ne pita: Tko je tko?
Nije važno tko je ranjeni ili potrebiti čovjek; je li mi to prijatelj ili rođak; nije važno je li mi simpatičan, je li mojih svjetonazora. Važno je da je čovjek.
To nas obilježava u svijetu. Svi stojimo pod istim nazivnikom: ljudi. Uz to, mi se kao kršćani nazivamo braćom i sestrama.
Bližnji je onaj komu sam spreman približiti se; onaj koji vidi očima srca, onaj koji prepoznaje potrebe braće i sestara.
Bližnji je onaj koji je sposoban pomoći bilo kojem čovjeku u poteškoći.
Caritas traži način
Caritas je izraz ljubavi koja ne pita tko zaslužuje pomoć, nego traži način kako pomoći.
Krist podsjeća da se život vječni ne zadobiva znanjem, već djelotvornom ljubavlju koja se spušta do rana bližnjega.
Pozvani smo biti suvremeni Samarijanci: vidjeti, suosjećati, pristupiti, pomoći i ostati uz ranjene dok ne ozdrave.
U svakodnevici susrećemo ljude ranjene bolešću, siromaštvom, samoćom i nepravdom; često im je najpotrebnija toplina i blizina.

Foto: Caritas Zagrebačke nadbiskupije
Caritas je živo srce Crkve
Caritas nije samo humanitarna organizacija, nego živo srce Crkve i produžena ruka Kristova milosrđa te i najmanji čin dobrote postaje dio Božjeg plana ljubavi jer Bog djeluje kroz jednostavne geste onih koji se ne boje približiti čovjeku u potrebi.
Svaki čin ljubavi, koliko god bio malen, ima vječni odjek.
Stoga, nastavimo gledati očima koje vide, srcem koje suosjeća i rukama koje pomažu. Neka Kristovo milosrđe bude ulje i vino u našim rukama; neka svaki susret s potrebitom braćom i sestrama bude trenutak u kojem se ostvaruje Evanđelje Kristove ljubavi.
Neka nas u našem služenju vodi jednostavna, ali snažna Isusova riječ: „Idi i ti čini tako!“