Još uvijek nam u ušima odzvanjaju ohrabrujuće Jeremijine riječi iz prvog čitanja koje su željele utješiti Izraelce pred navalom babilonske vojske. Te riječi i nama žele biti osnaženje jer su ujedno i proročanstvo o konačnoj Mesijinoj pobjedi, najava Božjeg spasenja njegovu narodu. Pobijedit će „Davidov izdanak pravedni“! „Judeja spašena i Jeruzalem spokojan“ – slike su budućeg svijeta „prava i pravice“, vječnog Božjeg kraljevstva, koje će uspostaviti kad Sin Čovječji dođe u slavi. A gdje ću tada biti ja? Slušajmo te važne riječi na početku ovog svetog i povlaštenog adventskog vremena!

A gdje ću tada biti ja?

Svako je vrijeme sveto jer je Božji dar, ali neka razdoblja su posebno istaknuta svojim pozivom na obraćenje, posvećenje i očišćenje od grijeha. Dok smo prošle nedjelje slavili blagdan Krista Kralja, pitali smo se: Do koje je mjere moj život njegovo kraljevstvo? Gdje u mom životu prestaje njegovo kraljevstvo, a počinje moje kraljevstvo? Gdje to prestaju pravda, istina i ljubav, a počinje grijeh? Je li to moj govor iskvaren psovkom, naši poremećeni međuljudski odnosi, zanemarena molitva i nedjeljna misa, je li to možda sklonost ogovaranju i spletkarenju, ovisnost o alkoholu, klađenju i kockanju? Možda je to nepoštenje u poslovnom životu (mito, korupcija, zatajivanje poreza, varanje). Valja to očistiti, poboljšati, popraviti, s Božjim zapovijedima uskladiti. Eto nam pune ruke posla!

Bog nas želi probuditi i blago k obraćenju privesti.

Došašće je vrijeme milosti, dar Božje strpljivosti koja nas želi privesti istini, ljubavi, pravednosti, spasenju. Bog nas želi probuditi i blago k obraćenju privesti. Zato će tjednima odjekivati poziv: Srca gore k Bogu usmjerite! Obratite se! Kako nas samo dragi Bog ustrajno poziva i opominje da ne zaboravimo na ono što mnogi zaboravljaju: Položit ćeš račun za svoj život! Božjem sudu nećeš umaći! Stoga nas sveti Pavao, zajedno sa Solunjanima, u drugom čitanju potiče da živimo „kako bismo ugodili Bogu“ i mogli stati pred Sudca kad dođe „sa svim svetima svojim“.

Za svoje vječno spasenje kršćanin mora imati vremena! Ono vječno važnije je od svega prolaznog! Zato nas Gospodin u današnjem evanđelju upozorava na Dan svog slavnog dolaska, Dan suda. Pazite! Budni budite! To je glavna poruka prvog dijela došašća. Krist će ponovno doći!

Za svoje vječno spasenje kršćanin mora imati vremena!

Čovjek se lako opusti, uljulja u lažnu sigurnost, a onda u životu na površinu isplivaju loše stvari. Isus ih naziva „proždrljivost, pijanstvo i životne brige“. Ne odnosi se to samo na jelo i piće, možda najmanje na to. To je oznaka za sve ono što je loše, štetno, grešno, nepošteno, sve ono što je sporedno, nevažno, prolazno, a što često zauzima najviše prostora u našem životu. To je sve ono po čemu čovjek gubi svoje dostojanstvo, šteti i sebi i drugima. To je sve ono što nas ropski veže uz zemaljsko odvlačeći našu pažnju i brigu za nebesko.

Mnogi su danas zarobljeni isključivo brigom za zemaljsko (Nek’ je zdravlja, kruha i novaca!), na nebesko ne stignu misliti. To ne znači podcjenjivati zemaljsko, problem je u zanemarivanju vječnog. Činjenica Isusovog ponovnog i slavnog dolaska i njegova suda nad živima i mrtvima želi nas osvijestiti i pozvati na ozbiljnost. Želi biti prigoda za obnovu svega lijepog, dobrog, Božjeg u našim životima. No, došašće nije neko turobno i prijeteće vrijeme, kako se na prvi pogled može učiniti!

To ne znači podcjenjivati zemaljsko, problem je u zanemarivanju vječnog.

Poruke su ozbiljne – pazite, budni budite, Gospodin dolazi – ali su i ohrabrujuće. Isplati se protiv grijeha boriti, u ljubavi živjeti, pravdu činiti jer – doći će „Gospodin naš Isus Krist i svi sveti njegovi s njime“. Pobijedit će izdanak Davidov, Lav iz plemena Judina. Pobijedit će i svi oni koji su „budni bili i u svako doba molili“, kako nas potiče sv. Pavao. Došašće je i vrijeme radosti! Bog je pohodio svoj narod, utjelovio se u naš grešni svijet, postao dio naše povijesti i naših života. Vidimo – Bog nas voli, Bog nas treba!

Bog je pohodio svoj narod, utjelovio se u naš grešni svijet.

Radujemo se i skorom blagdanu njegova rođenja kad zahvaljujemo za dar Spasitelja. Bit će to posebno naglašeno u drugom dijelu došašća. No, ne valja, nikako ne valja zaboraviti činjenicu da će on ponovno doći u Posljednji dan da na ruševinama starog, grijehom izranjenog svijeta stvori svijet beskrajne ljepote, u koji želi staviti čovjeka i sve stvoreno. Da bismo toga Dana mogli stati pred Gospodina u slavi i postati od zemaljskih nebeski, od smrtnih besmrtni, od slabih savršeni, počnimo već sada pročišćavati ovo zemaljsko.

Nikako ne valja zaboraviti činjenicu da će on ponovno doći u Posljednji dan da na ruševinama starog.

Valja nam zastati nad svojim životom na poticaj Božje riječi, razmišljati o sebi, priznavati grijehe još poniznije, kajati se još češće i iskrenije, ljubiti bližnjega još strpljivije, opraštati još radosnije, moliti još ustrajnije! Neka vam je blagoslovljeno došašće!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Farkaša prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.